Kako je Žiža ispričao za “Alo!”, problem je nastao još 2004, kada je trebalo da proda svoj stan u Beogradu od oko 30 kvadrata.
- Potpisao sam predugovor sa kupcem po kojem je trebalo da mi daju 5.000 evra tada i ostatak od 30.000 evra odmah po potpisivanju kupoprodajnog ugovora, nakon čega bismo se mi iselili iz stana. Međutim, kada je došlo vreme da potpišemo ugovor, oni su tražili da prvo izađemo iz stana. Ja nisam hteo tako, jer su mogli da me prevare. Pa kako da izađemo iz stana, a da nemamo ni potpisan ugovor o prodaji ni ostatak novca, odnosno još 30.000 evra? Kupac je tada samo otišao rekavši da ćemo se čuti i nikada se više nije javio - seća se Žiža.

 

Stan prodali, njemu dali 40.000 dinara

Stan Žiža Radojice, vredan oko 35.000 evra, prodat je na licitaciji za 12.000 evra. Nakon što su isplaćeni poverioci, Žiži je prosleđeno oko 40.000 dinara. - Uzeo sam novog advokata i podneo žalbu Ustavnom sudu. Nadam se da će pravda na kraju ipak biti zadovoljena, samo se plašim kada će do toga doći. U međuvremenu, sa suprugom i dvoje dece sam otišao u podstanare - kaže Žiža, koji kaže da se obraćao nadležnima, ali da odgovora nije bilo.

Kako kaže, sve se na tome završilo, da bi mu nakon punih deset godina, u junu 2014, stiglo rešenje o iseljenju iz stana.
- Bio sam šokiran, nisam ni znao o čemu se radi. Otišao sam u sud, ali sudija nije hteo ništa da mi kaže, već su me uputili na mog advokata, za koga nisam ni znao da postoji - i danas u čudu veli Žiža. Ni taj advokat mu nije bio od pomoći.


- Samo mi je pružio hrpu papira! Kada sam ga pitao zašto me nijednom nije pozvao da mi kaže da se vodi spor protiv mene, samo mi je rekao da mu to nije obaveza?! - šokirano kaže Žiža. Nemajući kud, kad su mu krajem septembra 2014. na vrata došli izvršitelji sa policijom, Žiža je sa porodicom napustio stan.


- Sve to zbog 5.000 evra koje mi je nesuđeni kupac dao i sam se više nije oglasio. Pa zar da ostanem bez krova nad glavom zbog te sume? Da sam znao da su pokrenuli postupak, naravno da bih im dao te pare, pa i kamatu - kaže Žiža, koji ponavlja da ga za sve ove godine nijednom nije pozvao ni čovek koji mu je dao depozit za stan niti bilo ko drugi tim povodom.
- A mi smo sve vreme živeli u tom stanu, koji mi se vodi kao prebivalište i u ličnoj karti - zaključuje Žiža.