Srbima su još pred očima sveže slike razaranja i paljenja srpskih bogomolja na Kosovu i Metohiji, gde je od 1999. do danas satrto i uništeno više od 140 crkava i manastira.

 

Ishod glasanja: 47 zemalja „za”, Kina, Rusija, Argentina i Kuba „protiv”

Izvršni savet Uneska će raspravljati o članstvu Kosova u toj organizaciji 21. oktobra, nakon što je ta tema postala 43. tačka dnevnog reda 197. sednice Saveta. Tokom izjašnjavanja, većina članica je iznela stav da se “predlog prijema Kosova smatra tačkom dnevnog reda, ali da to ne znači da je odluka doneta”. Konačna odluka biće doneta u novembru na generalnoj konferenciji, gde je potrebna dvotrećinska većina. Neslaganje sa ovom odlukom izrazili su predstavnici Rusije, Kine, Kube i Argentine. Predlog da samoproglašena država Kosovo postane članica Uneska podnelo je 47 država.

 

Svirepo uništenje Crkve Svetog Andreja u Podujevu tokom martovskog pogroma 2004, momenat kada se mladi kosovski Albanac penje uz zidove crkve, lomi krst, baca ga među razjarenu masu, koja skandira OVK, kao i suze očaj i beznađe naših sveštenika i monaha, slika su i prilika onih koji bi danas da brane naše crkve i stave ih u svoje „kosovsko nasleđe“.


Pitanje je kako će oni da vode računa i čuvaju našu Pećku patrijaršiju, Visoke Dečane, Gračanicu... kada su ih dizali u vazduh, spaljivali do temelja, grebali oči ikonama i izmetom prljali zidove crkava... Za one koji se ne sećaju, gnusna zlodela nad srpskim crkvama i manastirima započeta su još 1999, kada je za samo tri meseca do temelja uništeno 76 svetinja, a od mnogih su napravljene javne deponije i toaleti.


Albanska svirepost nije izostala ni 2004. Tada je uništeno 35 pravoslavnih hramova. Samo tokom marta, na području Prizrena spaljeni su Saborni hram Bogorodice Ljeviške (12. vek), Crkva Svetog Spasa (14. vek), Saborni hram Svetog velikomučenika Georgija (19. vek), Crkva Svete Nedelje (14. vek) i Crkva Svetog Pantelejmona, kao i Crkva Svetog Kozme i Damjana iz 14. veka. Istovremeno, albanski ekstremisti zapalili su i zgradu Bogoslovije „Kirilo i Metodije“ i zgradu Episkopije, u kojoj se nalazilo sedište vladike raško-prizrenskog.

 

Na Saborni hram su bačene tri ručne bombe, a nakon toga je najmanje 1.000 ekstremista opustošilo i zapalilo manastir. Sada bi oni koji su pre nepunih godinu dana na Visokim Dečanima, jednom od najpoštovanijih srpskih manastira, ispisali grafite posvećene Islamskoj državi i OVK, a na taj manastir prethodno usmerili četiri oružana napada (tri minobacačka i napad „zoljom“), hteli da ga prisvoje i “čuvaju i štite”.

 

Ništa bolji tretman nisu imali ni pravoslavni sveštenici. Tako i monasi iz Manastira Svetih Vrača u Zočištu, koji je takođe spaljen 1999, i dan-danas od Albanaca svakodnevno trpe napade i suočavaju se sa brojnim pretnjama. Ni Pećka patrijaršija, sveti parohijski dom, nije pošteđena, jer su prošle godine ti isti koji žele da je sada prisvoje napali njene monahinje, starice od 80 godina.

 

Četiri crkve pod zaštitom Uneska:

Dečani: Zadužbina kralja Stefana Dečanskog i cara Dušana. Gradnja završena 1335. godine, a manastir je posvećen Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem.

Gračanica: Sagradio ju je kralj Milutin Nemanjić 1321. godine i posvetio Uspenju Presvete Bogorodice.

Pećka patrijaršija: U ovom manastiru vekovima se nalazilo sedište srpskih arhiepiskopa i patrijarha. Građena je od tridesetih godina 13. veka.

Bogorodica Ljeviška: Crkva u Prizrenu, zadužbina kralja Milutina. Podignuta je između 1306. i 1307 godine, sedište episkopa prizrenskog Srpske pravoslavne crkve.

 

Za glavom oca Harotona još se traga...

Oca Haritona iz Manastira Arhangeli kod Prizrena su Albanci krvnički ubili 15. juna 1999, a njegova odsečena glava nikad nije pronađena. Naoružani krvnici u uniformi terorističke organizacije OVK kidnapovali su oca Haritona usred bela dana i odveli na mesto mučenja i stradanja. Komisija za ekshumaciju nestalih i kidnapovanih Srba pronašla je masakrirano i obezglavljeno telo monaha 8. avgusta 2000. u neobeleženom grobu, kod albanskog sela Tusus, kod Prizrena. Mnogi nalazi potvrđuju da je telo ostavljeno na otvorenom nakon ubistva, stoga je ostao samo skelet. Utvrđen je lom nekoliko rebara i leve ruke. Nedostajali su glava i deo kičme. Prsluk koji je nosio je raskomadan u prednjem delu, što ukazuje na to da je utroba moguće bila izvađena. Uz njegovu odeću, pronađena je i molitvena brojanica.

 

REAKCIJE

Vučić: Borićemo se do poslednje kapi znoja

Premijer Aleksandar Vučić izjavio je da će se Srbija boriti do „poslednje kapi znoja“ da samoproglašeno Kosovo ne bude primljeno u Unesko. - U Stalnoj konferenciji Uneska šanse nisu velike, ali ih ima, borićemo se do poslednje kapi znoja - rekao je Vučić.

 

Dačić: Brojke nam ne idu naruku

- To je nažalost bilo i očekivano i urađeno je uz presedan, bez preporuke UN. Brojke nam ne idu naruku, iako smo u pravu. Borićemo se i dalje i ako ne uspemo 21. oktobra na zasedanju Izvršnog saveta, nastavićemo borbu na generalnoj konferenciji u novembru - kaže Ivica Dačić.

 

Đurić: Naše ne mogu da otmu

- Uvrštavanje članstva Kosova na dnevni red Izvršnog saveta Uneska je očekivana i pogrešna odluka. Uprkos svemu, srpske manastire, srpski duh i budućnost koja na KiM pripada nama niko ne može da otme - kaže Marko Đurić.

 

Tanasković: Borimo se i dalje

- Srbija će posle ove odluke pokušati da ubedi što veći broj država da je to neprihvatljivo iz pravnih, političkih, kulturnih i moralnih razloga - kaže ambasador Srbije pri Unesku Darko Tanasković.

 

Odalović: Pokušaj priznavanja države Kosovo

- Državama, što Kosovo nije, daju se svi kulturni spomenici. Ja se nadam da će politika biti u drugom planu, da će prevladati ono što je Unesko. Ono što se dogodilo 2004. pokazalo je da međunarodna zajednica nije odgovorila zadatku - smatra Veljko Odalović.

 

Drecun: Očekivano

- Očekivalo se da će doći na dnevni red Izvršnog saveta, zato što su u tom savetu u većini zemlje koje su priznale Kosovo kao državu - rekao je Milovan Drecun.

 

Selaković: Žele naše jer nemaju svoje

- To je takozvana nova država u kojoj se nalaze četiri spomenika kulture pod zaštitom Uneska i ti spomenici su u vlasništvu SPC, to su zadužbine sprskih srednjovekovnih vladara i biseri naše duhovnosti - pa kakav je onda identitet te takozvane države Kosovo. Šta to imaju Albanci što su sami stvorili, a ne otomanski Turci, osim nekoliko kula u Metohiji - kaže Nikola Selaković.