Jednostavno, šta god Srbija učinila, koliko god napredovala, bila servilna, bila drčna, bila principijela, bila predusretljiva, završi se isto - nekim novim uslovom, i to crnjim, grđim i principijelnijim od prethodnog! Da smo učinili šta se od nas traži - jesmo! Možda i previše, ali sve, valjda, da ne zaostanemo na tom putu, koji svako malo učine da za Srbiju i isključivo za nju, liči na stranputicu koja vodi do ambisa!


Pa šta više hoćete od nas, gospodo?! Da li vas je barem nekada, nakratko bar, sramota sebe samih šta činite otužnoj državi i previše napaćenom narodu?! O kojim vi to evropskim vrednostima i standardima govorite, kad baštinite one najgore, primitivne, prizemne, gde se ucenom postiže željeni efekat?! Recite: „Nema mesta za vas u Evrospkoj uniji“, odnosno, „Ima, ali po našoj meri, a po njoj će Srbija vazda biti prevelika da je primimo, koliko god mala bila!“


Znate li, vajna briselska gospodo, šta je i ko Srbija?! Znate li koliko je Srbija krvarila da bi Evropa, kakvu danas svojatate kao svoju prćiju, postojala uopšte?! Da jedan naknadni uslov ne ispunimo - ispunili smo ih odavno sve, dok ste još plašljivo kaskali za nama na frontovima, jer „vaša“ Evropa je nikla ponajviše na srpskoj krvi, kuražnosti i pameti! Nije ovo mitomanija, već fakat, i treba da vas je sram predaka, ako ničeg drugog, koji su ime Srbije izgovarali sa poštovanjem i suzom! Vaša konkubina nismo, niti ćemo ikada biti! Ako je to uslov da nas primite u svoj kružok odabranih - uživajte u tom vrzinom kolu bez nas! Ali počujte i zapamtite onu Njegoševu, skrojenu baš po vašoj meri: „Kome zakon leži u topuzu - tragovi mu smrde nečovještvom!“