Zakonom o trgovini propisano je da je trgovac dužan da na jasan, nesumnjiv, lako uočljiv i čitljiv način istakne prodajnu cenu robe ili usluga. U praksi je, međutim, drugačije, pa oni manje pažljivi plaćaju ceh. Kako ne postoje standardi za označavanje cenovnika niti veličina brojeva i slova, neretko se dešava da kupac mora da izdvoji i dvostruko više novca nego što je planirao. Do situacije koju svakodnevno doživljavaju desetine kupaca dolazi zbog toga što se akcijska cena ne skloni čim prođe sniženje ili zbog nenamerne greške, ali postavlja se pitanje po kojoj ceni kupac tada plaća, onoj koja je pisala na polici pored artikla ili po onoj koja se pojavi na računu? Većina potrošača ne zna svoja prava, a trgovci to često koriste.


Goran Papović iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije ističe da cena ispod proizvoda obavezuje prodavca da je naplati. U slučaju spora treba se javiti tržišnoj inspekciji.


- Zakon je jasan i na strani je potrošača, koji nisu dužni da plaćaju tuđu grešku. Niko ne može da vas natera da platite cenu koja ne stoji ispod kupljenog artikla, ili u katalogu, reklami. Druga mogućnost je da tražite povraćaj novca. Trgovci umeju da se vade na to da je gužva i da ne zadržavate red ili da vas ubeđuju da morate da platite punu cenu, međutim, ne odustajte i insistirajte na poštovanju vašeg prava, a ako treba, zovite i inspekciju - navodi Papović, dodajući da je zbog ovakvih propusta barem po jedna prijava podneta protiv svakog marketa u Beogradu.

 

Ukoliko pak zbog većeg broja artikala koje ste kupili tek kod kuće primetite da ste nešto platili više nego što je pisalo, možete se vratiti i tražiti od trgovca da vam isplati razliku.


Papović savetuje da, kako se ne biste iznenadili prilikom plaćanja, otvorite četvore oči, a nije zgoreg ni da pre dolaska na kasu proverite sa nekim od zaposlenih cenu proizvoda.