Knjiga jeste čovekov najbolji prijatelj, ali otkud sirotim političarima vreme za „drugovanje“ pored silnih obaveza koje nose na nejakim plećima da bi naše sutra izgledalo kao neko od ilustrovanih izdanja sa srećnim krajem? Doduše, nije da ih ne bude, vole da budu uslikani kako pomno prelistavaju knjigu (držeći je naopako), raspitujući se za cenu i ima li više ilustracija nego teksta - koliko da sažmu gradivo.


E sad, kako, rekosmo, kubure s vremenom, valja im preporučiti poneki naslov, da ne tumaraju po štandovima, ceneći njige po debljini/težini. Nikako beletristika, klasici, pa ni laka štiva od stotinak strana starletskog naklapanja - već pravac na štandove s uradcima za decu! Bajke, dabome, ili šta slično jer i ovako se svojski trude da nas ubede kako je svakodnevica bajkovita i kako je kraj sa zgodnim princem sasvim izvestan, dok nama deluje kao slikovnica kojom se pre plaše, negoli uspavljuju deca!


U svakom slučaju - nešto lagano po sadržaju, al’ izdašno po gabaritu - taman će zauzeti dovoljno prostora u kućnoj biblioteci kad oni umno poziraju pred njima za kakve intervjue, a i uvek može da posluži da se na njoj rasprostre burek i ne dangubi, ponavljamo, dragoceno vreme! Ide im u prilog i to što kažu da je sevap ukrasti knjigu, pa ako ništa, eto jednog od motiva da posete Sajam, što ne znači obavezno da su skloni krađi... Možda najjači adut jeste čuvena sajamska pljeskavica - izeš Sajam ako se nisi zamastio „leskovačkom“, a i knjiga taman dobro dođe da se potom obrišu prsti. Gospodo političari, prijatno! Mislimo na čitanje, naravno, sa svim prilozima...