Meso, kobasica i šunke nisu preterano zdravi – to smo svi znali. I pored toga, najnovija studija Svetske zdravstvene organizacije o opasnosti od kancera koju predstavljaju mesne prerađevine, izazvala je žestoke reakcije ljubitelja mesa širom sveta.
Parizer naš nasušni – Nemci jedu u proseku našto više od 160 grama mesnih prerađevina dnevno. Jesu li sada u opasnosti? Šta da rade? Da seku tanje kriške ili da se odreknu tih namirnica?
„NE!“ – piše Alsk van Vugt na Fejsbuk-strani DW, „mi smo Nemci i hranimo se mesnim prerađevinama“. Marko Turci iz Italije dodaje: „Bolje da zadržimo slaninu a ukinemo Svetsku zdravstvenu organizaciju“. Ta institucija očigledno neće moći da promeni ni navike Amire Šipjone: „Hleb i pašteta... pa pršut iz Švarcvalda...“ samo su neke od stvari koje je nabrojala kao svoja omiljena jela.
Mali broj zabrinutih
Protivnici salamizma su, kako stvari stoje, na društvenim mrežama u manjini. Među onima koji prate tvitove DW-a, samo je mali broj onih koji su zabrinuti zbog upozorenja Svetske zdravstvene organizacije. Ipak, Kaks Emanuelz iz Ugande smatra da je „krajnje vreme“ da čovečanstvo pređe sa mesne na biljnu ishranu.
U nereprezentativnoj anketi DW, nešto manje od polovine učesnika navelo je da će ubuduće pokušati da jede manje mesa. Da li iz straha od teških oboljenja? Ili zbog brige oko velikih resursa koji se troše u proizvodnji mesa? Ili su shvatili da su se ogrešili o životinje?
Wann kommt das Wurstpflaster?
Neki su počeli da strahuju i od prezira okoline. Hoće li se na trudbenika koji jede svoj sendvič sa salamom uskoro gledati kao na nekoga ko puši na dečjem igralištu?
U diskusijama na internetu ima mnogo šale. No, ozbiljna diskusija o mesnim prerađevinama u mnogim zemljama ne bi ni izazvala interesovanje. Leonard Sikanika iz Zambije podseća da je tako nešto luksuzni problem koji ima mali broj ljudi. „Za nas ovde, to je stil života koji sebi može da priušti samo elita.“ On piše da milioni ljudi ne mogu da se sete kada su poslednji put jeli šunku: „To je nešto za industrijalizovane zemlje a ne za ljude u Trećem svetu.“
Endrju Sterman je poprilično rezignira: „Šta danas ne izaziva rak?“, pita on, a Rozmeri Hjui dodaje: „Treba i dalje jesti. Život je generalno opasan.“
Postoji još jedna mogućnost – a to je da se naučna saznanja jednostavno ignorišu.
Komentari (0)