Citirao je ne tako davno Branko Ružić čuvenog Ivu Andrića i onda se slikao sa čovekom koji je je pred višemilionskim auditorijumom, koji je s nevericom pratio incidente na utakmici Srbija-Albanija, utrčao pred kameru nacionalne televizije i opsovao premijera Aleksandra Vučića. Čim se prašina malo slegla, Ružić nije propustio da taj trenutak ponovo aktuelizuje i na Fejsbuku se podiči kafanskom fotografijom s ovim huliganom i time ponovo Vučiću nabije direktno prst u oko. Izgleda da je on jedan od onih koji tu i tamo čuju neku pametnu, ali se teško hvataju za celu knjigu.


Osim što je javno uvredio premijera, ovom čoveku se na teret stavlja još niz prestupa poput iznude, nanošenja telesnih povreda i nasilničkog ponašanja. No Ružiću kriminalni dosije ovog čoveka nimalo ne smeta da ga stavi na pijedestal i nazove ga ljudinom, poštenim i čestitim čovekom?! Doduše, večitom buntovniku u redovima socijalista nije strano da pravi ekscese i večito kontrira većini. Međutim, Socijalistička partija Srbije, u kojoj je Ružić postavljen na visoku poziciju potpredsednika, jednom za svagda trebalo bi da se odluči da li za takvog čoveka više ima mesta u toj stranci ili da ga u najmanju ruku disciplinuje.


Da se razumemo, šta god bilo ko od nas mislio o Aleksandru Vućiću, šurovanje s nekim ko je javno opsovao i vređao premijera svoje zemlje ne priliči nikome, a kamoli nekome ko pripada vladajućoj vrhušci. Kao da nam politička scena sa sve preletačima i unutarstranačkim koškanjima i prepucavanjima nije dovoljno komična nego sad treba još i svet da nam se smeje.
Ružiću, čega se pametan stidi, budala se ponosi.