- Šta ako imam rak? - pitala me je prvog dana. Rekla sam joj da ćemo se boriti. Sledećeg dana bila je promenjena. Ućutala se.
- Šta ti je? - pitam je. Ona kaže da je razmišljala celu noć. Zna šta znači rak dojke, šta podrazumeva dijagnostika i lečenje. Zna da je borba teška i neizvesna. Zna i da mnogo boli.

Onda je prestala da se javlja na telefon. Čekala je zakazani pregled. Obavila ga je prekjuče. Kaže da je dugo stajala ispred vrata bolnice. Nije mogla da napravi taj prvi korak koji će je odvesti do dijagnoze. A onda je ušla. Okrenula se i srela se sa divnim očima žene kojoj su otpale trepavice i obrve od hemoterapije posle operacije raka dojke. Žena joj je stisnula ruku. „Idem na pregled. Pronašli su mi nešto u levoj dojci“, slabašno joj je rekla moja prijateljica. Oči žene su se nasmešile.

Rekla joj je da je to odlično! Da se ne plaši. Rak nije smrtna presuda, govorila je. „Pogledaj me! Nemam obrve, trepavice, koža dojke posle operacije mi je spržena od zračenja. Jedva sam podnela citostatike. Ali dobro sam! Javila sam se na vreme. Borim se. I znaš šta? Znam da pobeđujem!“, govorila je ona ne ispuštajući joj ruku. Ta njena energija prešla je na moju prijateljicu. Ušla je kod onkologa. Posle toga me je zvala: „Život je jedan! Odmah da si išla kod doktora da i tebi pregleda dojke! Znaš, ovaj rak nekad ne daje simptome, a leči se ako se rano otkrije“, rekla mi je ona odbivši da priča sa mnom dok ne odem na pregled.