Uz „inteligenciju“, i političari su uzrok što vam je država u nimalo zadovoljavajućem stanju. Njihov primer deluje na narod.

Izbacite profitere

Stari, poštovani i čestiti običaji se sve više gube i ustupaju mesto pobesnelom samoljublju, razuzdanom snobizmu i sve većem nemoralu. Krajnje je vreme da se tome stane ukraj i da se pomete to đubre, koje najpre ponižava vaš narod, da bi ga zatim i uništilo. Ne dozvoljavajte više da vam političari strančari smatraju otadžbinu kravom za koju se cenkaju poput Cigana. Izbacite sve te profitere i interese svoje zemlje poverite najmudrijim, napoštenijim i državi najodanijim ljudima iz vaše nacije.

Najzad, moraću da vam govorim i o onima koje je rđav primer vaše „inteligencije“ i političara strančara najžešće zarazio. Moraću da vam govorim i o omladini.

Ideja o ujedinjenju

Pričali su mi, a u to su me uverile i činjenice koje je istorija potvrdila, da je vaša omladina pre Velikog rata bila veoma rodoljubiva. I tada se rado uključivala u borbe političkih stranaka, ali je to bilo mnogo manje radi stvaranja neke materijalne koristi nego iz želje za borbom i mladalačke ratobornosti, kod nekih čak i iz iskrenog ubeđenja. Ondašnjoj omladini je, ipak, otadžbina bila iznad svega, pa kada bi se našla u opasnosti, prekinula bi sve rasprave i sjedinjena pridružila se braniocima zemlje. Upravo su kod te omladine naišle na najdublji odjek one plemenite, ali u to vreme još, izgleda, neostvarljive ideje. Zato se i ideja o ujedinjenju sve braće u jednu slobodnu zemlju naročito negovala među mladima. Ideja o oslobađanju južne Srbije od turskog jarma toliko je oduševila omladinu da su mladi seljaci, studenti, zanatlije i drugi stupali u četničke redove da junački ginu od stostruko jačih turskih snaga. A kada je u jesen 1912. odjeknulo zvono na uzbunu i pozvalo naciju u krstaški rat protiv starog ugnjetača, nije bilo mladića sposobnog za pušku koji se nije odazvao pozivu. Iako je smrt strašno kosila njene redove, omladina je bila presrećna jer je nazirala oslobođenje Makedonije, te drevne srpske zemlje. Nije imala vremena da se odmori posle te pobede. Poslednjih dana jula 1914, Austrogarska je napala njenu zemlju, a iz toga je proizašao svetski rat, najstrašniji rat ikada viđen na Zemlji, koji je trajao četiri duge godine, tokom kojih je Srbija doživela sve - i najveću slavu, i najveće patnje. Suvišno je navoditi pojedinosti, znate ih.

Nacija junaka

Bio sam verni pratilac vaše vojske sve vreme srpskog stradanja i video sam kako vaša tadašnja omladina umire. Oh, kako je ona znala da mre! Možda su me to njeno skoro mistično oduševljenje, njena bezgranična odanost i skoro božansko umiranje najviše vezali za vašu zemlju. Mislio sam i još i danas mislim, kad vidim koliko je današnja omladina drugačija od one prethodne, da je nacija koja je mogla da stvori toliko junaka nacija koja ne može da propadne. Jedino me ta pomisao i to sećanje ohrabre kada sam na ivici da izgubim nadu u vašu otadžbinu gledajući one političare profitere i vašu „savremenu“ omladinu.

SUTRA: Savremena omladina