Žena je u nečemu superiornija od muškarca, a muškarac u nečemu superiorniji od žene. Iskustvo dugo sada već skoro pola veka pokazalo je da je žena, uz vrlo retke izuzetke, dala samo osrednje rezultate u nauci.


Navedite mi, osim gospođe Kiri, koja je dobro iskoristila delo svoga muža, jednu jedinu ženu koja je ostvarila nešto veliko u prirodnim naukama, medicini, književnosti itd. Nećete pronaći nijednu. Zašto onda gurate svoje devojke na univerzitetske studije? Zar ne mislite da one na njima gube ženstvenost i da postaju nesposobne da stvaraju i vode porodicu, što je suštinska svrha žene?


Loš primer mladima
Pogledajte samo kako neuredno živi većina vaših studentkinja na univerzitetu. Potražite u bolnici statističke podatke o sifilističarkama, pobačajima i abortusima devojaka koje ste poslali na univerzitet. Prestravićete se. Prošetajte za lepa vremena Košutnjakom i prebrojte parove studenata i studentkinja koji tamo bez ikakvog ustručavanja vode... ljubav. I s takvim ženama vi biste da obnovite zemlju iskrvavljenu ratovima i takvim ženama biste poverili decu na vaspitavanje?


Univerzitet je najviša obrazovna ustanova u nekoj zemlji. Kao takva, ona treba da bude primer, a disciplina na njoj najstroža. Prvo se univerzitet mora povinovati neophodnim zahtevima za dobro funkcionisanje države. A šta ste vi uradili? Dopustili ste univerzitetu sve slobode. Pozivajući se na „autonomiju univerziteta“, vaši studenti sebi dopuštaju ono što kod drugih neće trpeti. Vode stranačku politiku, žele da nameću zemlji svoju volju, a još obrisati nos čestito ne znaju, organizuju štrajkove, čak i prave male bune i sl., a vi to lepo dopuštate i tu neobuzdanu omladinu ne kažnjavate dobrim prutom po stražnjici. Zar ne uviđate da tako dajete loš primer mladima, građanima, seljacima i radnicima? Njima će neminovno pasti na pamet da je i njima dozvoljeno ono što je dozvoljeno onima koji su određeni da budu buduća elita zemlje i tako gajite nedisciplinovanu, sebičnu omladinu koja ne haje za potrebe države.

Vaši univerzitetski profesori ne čine ništa da bi promenili to, po zemlju, kobno stanje. Opet ste vi krivi, moji srbski prijatelji, što su oni koje ste izabrali da vam vaspitavaju studentsku omladinu tako nezainteresovani. U stvari, vi ne postavljate na ta počasna mesta u obrazovanju svoje najbolje snage, već i tu veliku ulogu ima stranačka politika, „kumstvo“, pojedinačni interesi nekih trenutnih moćnika. Istina je da na univerzitetu imate ljude velike vrednosti, ali su velika većina mediokriteti koji su na ta mesta stigli zahvaljujući stranačkoj politici ili njenoj podršci. Njih, naravno, nimalo ne zanima moralna, pa čak ni naučna vrednost učenika. Oni sastavljaju i umnožavaju svoja predavanja, krčme ih i... vode stranačku politiku kako bi, na taj način, zaradili što više novaca. I sami ste ih naterali da krenu tim putem pošto ih plaćate tako malo da im je gotovo nemoguće da žive samo od profesorske plate ako imaju porodicu.


„Profesori“
Velika većina vaših univerzitetskih profesora nisu izabrali taj poziv podstaknuti zanimanjem za tu nauku, već da bi postali poslanici, kasnije ministri ili, ako su lekari ili advokati, da bi mogli, kao „profesori“, ispostavljati preterano visoke račune privatnoj klijenteli. Iz samilosti ili zahvalnosti, a to osećanje vam je na čast, smatrali ste da vam je dužnost da na univerzitet dovedete one tobože ruske profesore, a oni su, vrlo često, obične varalice. Ako su ti ruski profesori i bili univerzitetski profesori u svojoj zemlji, onda su u tom poslu propali budući da je njihov obrazovni rad napravio Rusiju zemljom divljaka i ubica. I vi u takve ruke stavljate obrazovanje onih koji bi vam morali biti cvet omladine?! S profesorima koje vam je izabrala stranačka politika i kumstvo i tim ruskim profesorima stvorili ste kolegijum takozvanih vaspitača čiji su članovi užasno ljubomorni jedni na druge i kojima je poslednja briga dobro ove zemlje. Ti profesori guše svaku izrazitiju individualnost koja bi mogla da zaseni njihovu vlastitu osrednjost. Oni ubijaju, za svaki napredak, toliko potrebno nadmetanje. Uopšte se ne bave duhovnim potrebama svojih učenika. Njihovom krivicom univerzitet vam je postao apatriotski.

Beograd, 1. juna 1928. godine R. A. RAJS

 

Zaključak: Sudbina vam je u vlastitim rukama!

OTVORENO SAM VAM REKAO šta sam video kod vas i šta je opasno po budućnost vaše zemlje. Nisam sve rekao, samo sam vam ukazao na ono najštetnije. Verujte mi da me je to često zabolelo i da sam tu opasnost možda više osetio nego vi. Zašto? Naprosto zato što volim vašu zemlju - a od nje ništa ne očekujem - i što sam joj žrtvovao sve što čovek može da žrtvuje. A znate dobro, što se čovek više žrtvuje za nekoga ili nešto, to mu je privrženiji. S pravom ili ne, mislim da sam i ja zaslužan, makar i u najmanjoj mogućoj meri, što je vaša nacija uspela da dosegne i ostvari san predaka: da se oslobodi okupacije. U presudnim trenucima sam jemčio za vas. Ne bih želeo da mi neko kaže da sam to činio za naciju koja to ne zaslužuje. Međutim, da mi to neko ne bi mogao prigovoriti, dajte prednost svojim vrlinama i iščupajte iz tela one ružne bubuljice na koje sam vam ukazao na ovim stranicama, a njih ćete čitati tek posle moje smrti. Vi to možete da učinite. Telo vam je zdravo. Samo ga prlja površinska kožna bolest. Trljajte, snažno trljajte svoje telo i skinite tu ružnu prljavštinu koja ga nagrđuje i pogani. Nemojte dozvoliti da vaša lepa duša propadne u tom đubretu koje se na njoj nataložilo naročito posle rata. Nacija koja je, poput vaše, odolela vekovnom ropstvu, koja se povukla preko Albanije i koja je, izgnana iz svoje zemlje, ali ne i poražena, uspela da se vrati na svoja ognjišta kao pobednik - ne dopušta da je podjarmi šaka sebičnih i podmitljivih političara, gnusnih šićardžija, prezira dostojnih zabušanata i zločinskih profitera i zelenaša. Uprkos svemu, ja verujem u budućnost vašeg naroda. Duh Kosova, Karađorđa, Kumanova i Kajmakčalana ponovo će se probuditi. Mora se, međutim, brzo probuditi jer bez njega ćete možda ponovo doživeti vreme robovanja koje ni u čemu neće zaostajati za onim pretrpljenim koje su vaši stari pobedili žrtvovanjem i junaštvom. Sudbina vam je u vlastitim rukama: blistava budućnost ili ponovo ropstvo!