- Flaširana voda nije lek, jer da jeste, prodavala bi se u apotekama, a ne u prodavnicama i ugostiteljskim objektima - kaže za početak lekar Sanja Milošević i dodaje da zdravi ljudi treba da koriste nekoliko vrsta vode, najmanje tri, kako ne bi došlo do poremećaja mineralnog balansa u organizmu, dok bi bolesni za savet trebalo da se obrate svom lekaru.

 

Stare cevi, kamenac i pesak

Jedan beogradski vodoinstalater tvrdi da je kompletan vodovodni sistem u Srbiji zastareo i da mnogo kamenca stigne do krajnjih korisnika, to jest do građana. - U zgrade građene do devedesetih godina stavljale su se pocinkovane cevi, koje, činjenica je, dobro zadržavaju kamenac. Međutim, vremenom im funkcija oslabi. U novijoj gradnji su plastične cevi, koje ne zadržavaju kamenac – ističe vodoinstalater i dodaje da se u Evropi već 20 godina upotrebljavaju bakarne cevi.

Ivana Ristanović, specijalista higijene, iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda kaže da flaširana izvorska i slabo mineralna voda sa sadržajem natrijuma manjim od 20 miligrama po litri mogu biti alternativa vodi sa slavine, samo ako na raspolaganju nemamo higijenski ispravnu vodu sa slavine. Prema njenim rečima, mineralne vode se ne preporučuju za piće u neograničenim količinama, već njihovu upotrebu treba ograničiti na jednu do dve čaše dnevno, zato što mogu da opterete kardiovaskularni sistem.


- Voda kojom se pune plastične boce mora biti mikrobiološki ispravna. Međutim, broj mikroorganizama pri izlaganju boca sunčevoj svetlosti ili toploti, kao i nakon otvaranja boca, neminovno se povećava, te je preporuka da se boce čuvaju na tamnom i hladnom mestu, kao i da se nakon otvaranja konzumiraju u razumnom roku, nakon maksimalno dva dana – savetuje naša sagovornica.


Dakle, ako se odlučite za flaširanu vodu, ne preterujte sa količinama, pazite na procenat natrijuma i nikako ne koristite jednu bočicu više od dva dana! Ako pak kao i većina građana Srbije pijete česmovaču, stručnjaci kažu da nema razloga za brigu uprkos starim cevima, hloru, kamencu...


- Naši standardi o merenju kvaliteta vode su u nekim segmentima stroži nego u Evropskoj uniji i građani slobodno mogu da piju vodu sa česme, izuzev ako ne postoji neka zabrana. Voda koja je prošla kontrolu je bakteriološki ispravna - kaže Momir Paunović, biolog u Institutu za biološka istraživanje.


On dodaje da svi vodovodi vodu za piće tretiraju hlorom da bi bili sigurni da niko od korisnika neće dobiti dizenteriju, žuticu ili neku sličnu bolest. Ivana Ristanović objašnjava da hlor, u koncentracijama u kojima se primenjuje za dezinfekciju vode za piće, nije štetan po zdravlje, a neophodan je za postizanje i očuvanje mikrobiološke ispravnosti vode.


- Posebno je u toplim letnjim mesecima važno da hlora u vodi ima dovoljno. U koncentracijama u kojima se hlor dozira u letnjim mesecima dešava se da građani osete specifičan miris vode. Međutim, ako je voda bela, to nema nikakve veze sa prisustvom hlora i posledica je naglog pada pritiska u vodi nakon isticanja, prilikom čega se smanjuje rastvorljivost gasova u vodi i formiraju se sitni mehurići. Ovi mehurići čine vodu belom, a boja se gubi nakon kratkog vremena - kaže ona i dodaje da nema straha zbog hlora jer je on veoma brzo isparljiva materija.

Što se tiče minerološkog sastava vode iz česme, prema rečima Momira Paunovića, ona zavisi od područja do područja.


- Vi svaku vodu možete da pripremite za piće, čak i kanalizacionu, samo je pitanje para, koliko će to da košta – kaže naš sagovornik i napominje da Srbi piju najjeftiniju vodu ne samo u regionu već i u Evropi!

 

A žuta i mutna voda?

Svako je primetio da prilikom prekida, pa ponovnog uspostavljanja snabdevanja vodom, iz cevi ističe žuta i mutna voda. - Ova pojava je uslovljena naglim prodorom vode pod pritiskom kroz vodovodne cevi i pokretanjem taloga, što vodi i daje tu „prljavu“ boju. Taj talog je oksid-gvožđe i nema većeg uticaja na zdravlje ljudi - objašnjavaju u Gradskom zavodu.