Za razliku od sarajevskog kolege Dina Merlina, oni na svoja dva predstojeća koncerta u Centru “Sava” i “Hali sportova” neće zabraniti unošenje bilo koje zastave jer su poreklom spoj Hrvatske, Srbije, Bosne i Makedonije.


Kako to da ste, za razliku od svojih kolega, dobro došli u svim zemljama bivše Jugoslavije?
Aki: Imali smo sreće što smo krenuli te 1975. godine iz Beograda i do devedestih smo osvajali publiku od malih sela do dvorana. Stvorili smo jedan veliki kredit kod ljudi od Skoplja do Ljubljane.
Hus: Pustimo politiku i ta sra*a koja su se izdešavala. Svuda ima budala i ljudi čista srca, naša publika su ovi drugi bez obzira gde žive. Naša komparativna prednost u odnosu na izvođače koji su stasali u poslednjih 20 godina kao što je “Van Gog” jeste u tome što smo posejali seme u vreme dok smo bili zajednička država. Kada slušaš pesme, čuješ da je pozitivna poruka, i to mora rušiti barijere koje je politika podigla. Mi u Hrvatskoj nemamo publiku Tompsona (pevač ustaških pesama), kao što ni ovde nemamo publiku neke političke orijentacije koja bi pravila sra*a.

Pevali smo sra*a na početku

Zašto kažete da ste od ružnog pačeta postali labud?

Hus: Na početku karijere smo imali energiju i želju, ali nismo imali znanje. Tekstovi koje smo pevali su bili smešni, svojevrstan odraz nerazmišljanja. Čitao sam ozbiljnije knjige nego što sam pisao tekstove, ali nisam znao, mislio sam da tako treba. Aki: Sada mi to kažeš! Hus: Je*iga, neke tajne isplivaju kasno. Provodimo više vremena zajedno nego sa suprugama, pa su ove naše konstruktivne svađe normalna stvar.

 


Jeste li jugonostalgičari?
Aki: Više smo samo nastalgičari jer smo živeli u vremenu u kom ljudi nisu razmišljali ko koliko ima i na kojoj je poziciji, već se cenila ljudska vrednost. Bilo je bitno samo da li je neko dobar ili loš čovek, a sada je vreme okrutnog materijalizma.
Hus: U Jugi niko nije imao mnogo novca, osim Bregovića, naravno. Šalu na stranu, politika je razdvojila naše zemlje, ali to nije suština ljudi. Bili smo svi podjednako situirani i nismo gledali u tuđi pun tanjir dok je naš stomak prazan. Bio sam previše mlad da razmišljam o tome da li je Jugoslavija bila jedna velika paralaža. Bilo je tu strahovlade, mada ni danas ne možeš previše da pričaš - ako opleteš po premijeru, odmah porez počne da ti raste. Tada smo svi verovali u bolje sutra, a sada je došlo i prekosutra, a ništa se nije promenilo, pa je ta nada u izumiranju. Pohlepa je problem ovog ljutog kapitalizma jer je užasno bitno imati mnogo novca.


Pevali ste mnoge humanitarne događaje i neke političke kampanje. Mogu li politika i muzika zajedno?
Hus: Često političari eksploatišu pevače ne bi li sebi prikupili koji glas više. Nervira me kada shvatim da smo oruđe u nečijim rukama. Pevali smo gomile humanitranih koncerata i postalo je teško odrediti koja je pozadina toga, a krile su se razne. S druge strane, moćnicima smo zanimljivi u predizbornim kampanjama, a onda kada počnemo da im pričamo o problemima u muzici, to je kao zidu da govorite. Zato im u Hrvatskoj više ne pevamo nikakvim povodom. Svakog meseca uplatim na račun ugroženih i miran sam.

Deca gase telefone pred naš koncert

Koliko je teško vašoj deci što su im očevi popularni? Aki, vaš sin Kristijan je muzičar i pobednik rijalitija “Farma”?

Aki: Kristijan nosi veliku težinu mene kao pevača, ali evo ima već dva albuma i dobio je svoj identitet. Pobeda u “Farmi” i učešće u tom rijalitiju mu je najveća greška. Bio sam protiv toga i odvaraćao ga, ali nisam uspeo. Hus: Naša deca gase mobilne telefone pred koncert “Parnog valjka” jer ih svi drugari zovu za karte, a ne shvataju da kada mi nismo organizatori već pevamo za honorar nemamo karte. Ima mnogo zlobe među ljudima, pa često za našu decu kažu: “Lako je njemu, stari mu je pevač”, a oni nikada nisu koristili naše benefite.

 


Aki: U jednom trenutku sam shvatio da moj rad može pomoći nekom u bolesti ili nemaštini, nažalost, sve te humanitarne akcije su u jednom trenutku postale tako česte i nepouzdane. Svašta se krilo iza kada su ih raskrinkali i onda sam odlučio da samo direktno pevam za neku ustanovu.


Mnogi smatraju da u Hrvatskoj ima manje turbo-folka nego u Srbiji zbog postojanja Unije na čijem ste čelu vi, Huseine, bili godinama?
Hus: Nije baš tako, tamo je turbo-folk samo pritajeniji. Nema velikih koncerata kakve ovde pravi Ceca, ali ima dosta mesta gde se samo narodnjaci sviraju. Na hrvatskoj sceni ima dosta derivata koji su turbo-folk, ali se tako ne predstavljaju. Unija je statusno sredila situaciju jer ako si član, imaš poreske olakšice, strukovno zanimanje, autorska prava imaju ne samo kompozitori već i pevač, bubnjar... pa nakanadu za korišćenje te pesme na kraju godine svi dobijaju. Slovenija, koja je ranije ušla u EU, to nije uspela da uspostavi, a mislim da ni ovde u Srbiji nije sjajna situacija. To je beskrajna borba s moćnicima koje zabole ona stvar za muziku.
Aki: Unija je uspela da zaštiti muzičare ako svirate u klubu, a oni vam ne plate. Tako su nastale crne liste klubova koji su propali jer više niko tamo nije odlazio.


Održaćete koncert 27. novembra u Centru “Sava” i sutradan u “Hali sportova”. Da li ćete kao vaš kolega Dino Merlin zabraniti unošenje srpske zastave ili možda neke druge?
Aki: Nisam čuo da je to Dino uradio i baš me iznenađuje jer nije ovo prvi put da peva u Beogradu. Iskreno, nikada nismo razmišljali da zabranimo unošenje bilo čega, osim onoga što je propisano kao opasno. Za ovih 40 godina gde god da smo pevali u regionu, nisam video nijednu zastavu jer to je više obeležje za utakmice.
Hus: Prvi put čujem da je to Dino zabranio, mada mi to i nije bio predmet interesovanja.

Zabranili bismo dečja muzička takmičenja

Po pitanju muzičkih takmičenja u kojima se takmiče deca, Aki i Hus imaju identičan stav. Aki: Nikada ne bih bio član žirija tako nečega, pa da moram detetu koje je najsrećnije na svetu zato što stoji na pozornici da kažem kako loše peva, to ostavlja ogromne ožiljke. Mnogi pevači koji se nalaze u žiriju tamo su jer žele da osveže karijeru i da oni budu zvezde, a ne ti mališani. U celoj priči krivim i roditelje te dece što ih guraju u sve to. Hus: To su formati osmišljeni da se proda marketinški prostor i u njima nema morala. Bio sam u žiriju “Zvezde pevaju”, gde je u sinopsisu po engleskoj licenci pisalo da treba da budemo što suroviji. Odmah smo odbili.