Četiri godine kasnije, ovaj slučaj je ponovo u centru pažnje. Nakon zaboravljene inicijative za uvođenje „Aleksinog časa“, tokom kog bi se u školama pričalo o vršnjačkom nasilju, pojavila se inicijativa za usvajanje „Aleksinog zakona“, koji bi u zakonske okvire smestio borbu protiv vršnjačkog nasilja. Jer istraživanja pokazuju da je 65 odsto učenika barem jednom bilo izloženo nekom obliku agresivnog ponašanja i da u proseku svaki četvrti đak u toku svog školovanja više puta trpi maltretiranje „drugara“ iz klupe.

 

Ne ulećite u školu

Nataša Milojević poručuje roditeljima da ne stupaju odmah u kontakt s roditeljima učenika koji maltretira njihovo dete. - To je obično prva reakcija roditelja, ali ponekad može da oteža situaciju. S roditeljima dece koja su nasilna treba da razgovaraju prvo nadležni u školi, pa onda roditelji dece koja su tom nasilju bila izložena. Nemojte da uletite u školu i zahtevate da nasilno ponašanje odmah prestane. To se neće dogoditi, a takvo ponašanje neće pomoći nikome. Ako se nasilno ponašanje nastavi, zatražite da škola organizuje susret s roditeljima deteta koje zlostavlja vaše dete jer mnoga deca prestanu s nasiljem kad njihovi roditelji saznaju za to - kaže Nataša.

- Savremeni način vaspitanja prepoznatljiv je po neograničenoj slobodi koju roditelji daju deci, odsustvu granica u ponašanju i prezaštićenom odnosu prema deci, a to doprinosi sve prisutnijem vršnjačkom nasilju. Devojčice su sklonije nasilju preko društvenih mreža i mobilnih telefona - kaže za „Alo!“ Nataša Milojević, specijalni pedagog i porodični edukator, i dodaje da je najzastupljenije verbalno nasilje, koje može da se javi još u predškolskom periodu. Ono što je zabrinjavajuće, prema rečima naše sagovornice, jeste to što fizičko nasilje postaje sve brutalnije i praćeno je nanošenjem teških telesnih povreda.


- Žrtve vršnjačkog nasilja su najčešće deca koja se ne ističu, pasivna su, stidljiva i povučena. Ona postaju „interesantna“ jer lako zaplaču i povuku se - objašnjava ona i kaže da ako je roditelj zainteresovan, uključen i na adekvatan način povezan sa svojim detetom, ono će imati poverenja da podeli problem koji ima, kao i da traži pomoć i zaštitu. Saznanje „da vam neko maltretira dete“ mnoge roditelje toliko razljuti da požele momentalno da odjure u školu i odmah „srede stvari“. Ali, to nije dobro rešenje.


- Roditelji prvo treba da obuzdaju i savladaju svoj bes jer dete usvaja obrasce ponašanja od roditelja. Za početak, razgovarajte s detetom i imajte na umu da je detetu koje trpi nasilje trebalo mnogo hrabrosti da to kaže, zato ozbiljno shvatite svaki nagoveštaj problema jer deca vrlo retko lažu o tome - objašnjava Nataša.


Kada dete trpi nasilje, prolazi kroz veoma težak period u razvoju, koji ponekad ostavlja trajne posledice. Neophodno je da roditelji pokažu iskreno razumevanje i empatiju za ono kroz šta dete prolazi, pruže podršku i zaštitu.


- Recite detetu da ste tu za njega, da vam je drago što vam se poverilo. Pitajte ko se nasilno ponaša prema njemu, kada se to događalo i gde. Saznajte što više i ne krivite dete koje je trpelo nasilje jer vrlo je važno onome ko trpi nasilje reći da nije kriv za to što se dogodilo - kaže Milena Radosavljević, školski psiholog, i upozorava da se veoma često dešava da se kod dece razvije uverenje da sami provociraju i navode osobu da prema njima bude nasilna, pa zbog toga ne prijavljuju nasilje.


- Nemojte da govorite detetu da ignoriše nasilje ili da se pravi da ga ne primećuje. Imajte na umu sledeće: da je vaše dete bilo u stanju da „jednostavno ignoriše“ nasilje, verovatno vam ne bi ni reklo. Razmislite šta ćete učiniti, ali ne obećavajte da će sve i odmah biti u redu. I ne podstičite osvetu nasiljem jer situacija se može višestruko pogoršati - upozorava Milena i savetuje roditelje da obavezno sarađuju sa školom!


- Pozovite učitelja ili razrednog starešinu i objasnite razlog svoje zabrinutosti. Ukoliko ne nailazite na razumevanje, tragajte za osobom u školi koja će vam verovati. To može biti pedagog ili psiholog škole ili neki drugi nastavnik s kojim vaše dete ili vi imate dobar kontakt, a ukoliko se nasilje događa na putu do škole, organizujte podršku starije dece ili svoje dete podržavajte sami sve dok se u školi ne sprovedu dogovorene mere - savetuje Milena.

 

Pocepan ranac

- Dete je otišlo u školu i ponelo nov ranac, a drug mu je namerno pocepao ismevajući ga. Dolazite kući i zatičete uplakano dete i oštećen ranac. Najpre, pažnju posvetite detetu, zagrlite ga i umirite. Nakon toga, nađite način da obavestite roditelje deteta koje je nanelo štetu o problemu i zatražite nadoknadu štete, kupovinu novog ranca. Najbolje je da to uradite preko škole. Na taj način pokazujete detetu da ste uz njega, da ne tolerišete nasilje i dajete primer rešavanja problema - navodi primer iz prakse Nataša Milojević.

 

 

Majka pokojnog Alekse: Nemojte ćutati!

Otkako su nedavno roditelji tragično nastradalog Alekse Jankovića javno izneli sve ono što su pre četiri godine doživeli u želji da zaštite sina, veliki broj ljudi im se javlja s istim problemima. Aleksina majka Dragana Janković svakodnevno dobija poruke roditelja čija deca su u školi zlostavljana, a ono što nju brine, kako kaže, jeste to što većina iz straha ćuti! - Ne treba ćutati, već odmah preduzeti mere i obratiti se nadležnima - od školske uprave do socijalnih službi, pedagoga i psihologa. S druge strane, razumem roditelje koji se boje jer ne nailaze na podršku od onih ljudi koji treba da im je pruže. Razlozi zbog kojih ne reaguju su strah od etiketiranja njihovog deteta, kao i strah od prosvetnih radnika. Zatim, vode se nadom da će se ipak nešto rešiti ili daju školama rokove i uslovljavaju ih da ako ne reše problem, tek će onda reagovati sami - objašnjava Jankovićeva. Roditelji žrtve najčešće razmišljaju o tome da svoje dete ispišu iz škole jer uglavnom smatraju da će time zaustaviti nasilje... - Pitala sam stručne ljude da li bih ja spasla mog Aleksu da sam ga ispisala iz škole? Rekli su mi da nije žrtva ta koja treba da se ispiše, već sam nasilnik. Ne treba već istraumirano dete slati u novu sredinu, gde ponovo mora da se prilagođava. Pritom, ono će u drugu školu otići s etiketom žrtve vršnjačkog nasilja. Ako ste se već odlučili za taj potez, onda pažljivo birajte školu, koja ima razvijeno osoblje za rad s ovakvom decom - kaže Aleksina majka i dodaje da država, a i same obrazovne ustanove, treba da rade na prevenciji vršnjačkog nasilja. Dragana, poučena tragičnom smrću svog sina, apeluje na roditelje da prate osećanja svoje dece i da obavezno potraže pomoć. J. Nikolić