Simpatična zgoda, taman da čovek prošeta i vidi šta sve ne može da pazari za ovog života i ogrebe se o šta fraj...
- Hoćemo li uskoro, prijatelju... - onako, lakonski, pitam gospodina što se baškari u fotelji za masažu ko da mu je od dede ostala.
Mislim, nije ni meni, ali i mi, novinari, imamo kičmu, spondilozu, išijas...


- Još sedam minuta, prošetaj malo po hali, bre, pa se vrati... - vidi ti mangupa što se to odomaćio i osokolio...


Šetam, kako mi rečeno, merkajući hostesice što nekako idu taman uz ove preplaćene krevete i satensku posteljinu! Cena, prava sitnica, dvesta i kusur hiljada dinara za krevet koji verovatno spava umesto vas, barem bi trebalo za tu cenu.


- Prodato, ali možete da naručite... - a se savih da „znalački“ pipnem materijal, tako se „deveruša“ okomila na mene.
- Da, da, samo da se čujem sa suprugom oko boje... - aj‘ ti, ćelavi, lagano dalje i...

Vakat je da se vratim fotelji, valjda su onog uspeli da odvoje od iste?


- Jesu, uraaaa - ulećem ko proleter na Dedinje ‘45. Izuvam se, domaćinski, pa ko Uroš Nejaki u presto. Valjaaaaaa!!! Košta manje od svadbe, a vredi više od žene - gde si bila, foteljo mila, kad sam se ženio, je l‘?

- Mogu li ja, ko prvi završi... - čujem glas, ne otvarama oči, možda se javi neko sa ostale dve pre mene.

- Ako vas interesuje specifikacija, samo dva minuta vašeg vremena... - ma samo ti, prodavac, pričaj, ne slušam te, al‘ ću značajno klimati glavom, u ritmu masažera što dobuju po vratu.

Rekoh li, što volim sajmove, baš kao i družina istih kojima je i sirće slatko samo ako je gratis! Do Sajma poljoprivrede - zdravo! A onda u kombajn, samo da se dogovorim sa suprugom oko boje i da se hostesica nagne još samo, čisto da vidim je l‘ brzine idu u H...