Migraciona kriza i kolone iznurenih ljudi koji beže pred ratom tražeći utočište u nekoj od evropskih zemalja, pošto im je većina bratskih zemalja okrenula leđa, upravo su dale povoda da neke zemlje koje su i u Drugom svetskom ratu volele bodljikavu žicu tu ljubav ponovo iskažu. Odmah su počele te EU zemlje koje su ušle u tu zajednicu usvojivši sve principe, da ne kažem “bratstva i jedinstva“, razvukle žicu, podigle zidove, postavile nauružane specijalce na granice sprečavajući izbeglice da uđu u njihovu zemlju u kojoj bi podelile parče hleba s tim iznurenim ljudima.


E sad, još posle napada islamskih bombaša samuoubica koji su odneli oko 129 života u Parizu, eto prilike da se totalno zatvore granice, da se totalno ograniče okupljanja, da se totalno kontroliše sve, da se konačno demokratija zameni dugo priželjkivanim totalitarizmom, bar za početak! A ko bi i mogao da zameri namerama pojedinih zemalja, pa čak i onoj izvoznici demokratije - Americi. Pa zar se one tako ne brane od terorizma i čuvaju živote svojih sugrađana. I stvarno, ko bi mogao da ih osudi zbog uvođenja demokratskog totalitarizma?!


Ali, prisećanja radi, da probamo da razmislimo kako su nastale te terorističke organizacije, da se prisetimo ko već, pre uključivanja Rusije, dugo bombarduje i ratuje u zemljama iz kojih beže ljudi. Zar to nisu upravo zemlje kojima njihovi puleni sad poručuju - ovo je tek početak! Ovde se radi o grešci u koracima!