- Kaži Jonuze...To što, poštovani Jonuze, vičeš ne znači da si u pravu. Decibeli i tonalitet tvog glasa obrnuto su proporcionalni argumentima koje koristiš - uzvratio je Vučić sa govornice na ono što je Musliju dobacio predsedniku vlade, držeći neke papire u rukama.

Musliju je bio među studentima, kojima se premijer obraćao, i počeo je glasno da "dobacuje" na albanskom jeziku u trenutku kada je Vučić stupio za govornicu.

- Šta ti je Jonuz, što vičeš? - zapitao je Vučić.

- Ne misliš valjda da sam te se uplaššio? - rekao je predsednik vlade Muslijuu.

Izveštač Tanjuga nije mogao da čuje ššta je Musliu tačno govorio, ali su tema bili udžbenici na albanskom jeziku.

- Jesi li sada završio? - zapitao ga je potom premijer, ali je, poššto je Musliu nastavio da govori, strpljivo primetio:

- Ajde, nastavi, pa ću ja posle.

U jednom momentu, Vučić je rekao da se "udžbenici ne mere u kilogramima i kamionima, već u kvalitetu".

- Dobro Jonuze, sve sam te razumeo. Mogu li sada da te zamolim da sedneš? - rekao je predsednik vlade i zaključio rečima:

- Ne mogu knjige da se hapse, Jonuze - a potom se obratio studentima porukama da uče, da je to najvažnije i da im niko ne može oduzeti znanje.