Štetni sastojci, kao što je na primer sumpor u zemnom gasu, praktično ne postoje. Takođe, prirodni gas sagoreva skoro bez čađi, a prašine prilikom sagorevanja nema.


Inače, bez obzira na to koje gorivo je u pitanju, pri svakom sagorevanju nastaju oksidi azota zbog reakcije azota sa kiseonikom iz vazduha. Pritom, azotni oksidi u atmosferi škode flori i fauni. Pri sagorevanju prirodnog gasa stvaraju se neznatne količine oksida azota, a korišćenjem modernih gasnih kotlova ionako mala količina oksida azota se i dalje smanjuje.


Bitno je napomenuti i da sam transport gasa nije štetan po okolinu, s obzirom da se transportuje podzemno, izgrađenim gasovodima, čime je transport brodovima, vozovima i autocisternama izlišan.
Takođe, iskustvo zemalja sa dugom tradicijom korišćenja prirodnog gasa pokazuje da je gas jedan od generalno najbezbednijih energenata.

 

Imajući u vidu brojne elemente bezbednosti u konstrukcionim rešenjima distributivne mreže, merno-regulacione stanice, kućno-mernoregulacionog seta, zatim vrednosti pritiska u unutrašnjoj gasnoj instalaciji i automatike na uređajima, bezbednost je na zavidno visokom nivou. Naravno, sve pod uslovom poštovanja uputstava za korišćenje prirodnog gasa izdatih od strane distributera, kao i uputstava izdatih od samih proizvođača gasnog uređaja.

 

Proces proizvodnje

Da bi došlo do upotrebe prirodnog gasa neophodno je:

- Izgraditi bušotine na nalazištima i postaviti cevovode.

- Izgraditi transportne sisteme (podzemni cevovodi).

- Izgraditi na određenim lokacijama merne i regulacione stanice.

- Posle svih ovih radova, zemljište se rekultiviše i okolina dovodi u prvobitno stanje.