Radica Ilić, majka trudnice Ljiljane Spasić (26), koja je 1999. godine poginula prilikom bombradovanja Niša kasetnim bombama, kaže da ne veruje u žaljenje koje je izrazio generalni sekretar NATO Stoltenberg.


- Ma kakvi, ne verujem da im je žao civilnih žrtava. Da im je žao, ne bi ni bombardovali 1999. godine našu zemlju. Čula sam tu izjavu na vestima i nije mi uopšte bilo prijatno. Nije ni trebalo da dolaze ovde. To sigurno ima veze sa nečim, sigurno žele da postignu neki cilj čim tako nešto pričaju - kaže Radica.


Ljiljana je nastradala u sedmom mesecu trudnoće sa svojom nerođenom bebom 7. maja 1999. godine u 11.30, kada je pošla do tvrđavske pijace u Nišu da kupi prve trešnje. Nju je pogodio samo jedan geler i presekao joj arteriju na vratu, tako da je iskrvarila za nekoliko sekundi na licu mesta. Toga dana u napadu NATO avijacije 15 ljudi poginulo od kasetnih bombi, a 40 je ranjeno. Bombe su pale u strogi centar Niša - između zgrade Univerziteta i pijace, kao i u krug Kliničkog centra, iako nije bilo vojnih ciljeva. Bačeno je 36 kontejnera.


Žanka Stojanović, majka poginulog radnika RTS-a Nebojše Stojanovića, kaže da joj izvinjenje Stoltenberga liči na pranje ruku od svega što nam je učinjeno.
- A kad činiš zlo, zlo ti se i vraća! Zakasnela pravda nije pravda - kaže Žanka i dodaje:
- Ja ga sada pitam: šta je NATO konkretno učinio i kome je javio da će zgrada televizije biti gađana kako bi se izbegle civilne žrtve? Neka Stoltenberg kaže kome su javili! Ukoliko se ispostavi da su obavestili nekoga u državi da je meta RTS, za smrt svih tih ljudi kriva je naša država, koja ih je ostavila na poslu. A ako NATO nikom ništa nije javio, za izgubljene živote krivi su i jedni i drugi - kroz suze priča ta majka. Prema njenim rečima, tokom ovih dugih 16 godina traganja za istinom, saznala je da je otac jedne novinarke ipak uspeo da je izvuče pre nego što su bombe pale na zgradu.