Dragana se dobro seća momenta kada su saznali dijagnozu.

- Kraj avgusta, konačno konzilijum gde treba da nam doktori saopšte dijagnozu. Muž i ja stojimo u uskom hodniku na Banjici sa još puno drugih ljudi koji čekaju isto. Strašna tišina. U glavi zrnce vere da ipak možda nije rak. Doktor saopštava da je to osteosarkom. Vrsta koštanog malignog tumora koji pogađa najčešće dečake u uzrastu od 10 do 14 godina i najčešće se javlja na dugim kostima. Imali smo sreće da su brzo dijagnostikovali - priča Dragana.

Nakon što su saznali dijagnozu, Dragana i suprug su otišli do parka. I plakali.

- Otplakali i šta ćemo sad? Treba otići kući i detetu koje ima nepunih 13 godina reći da ima tu bolest - priča Dragana.

Psiholozi su im pomogli da kao roditelji odrade svoj posao kako treba.

- Rekli smo mu da će sada krenuti težak period za njega. Neće moći da trči, da trenira džudo. Primaće lekove od kojih će mu biti muka...Može da izgubi kosu... - priseća se Dragana.

Lečenje malignih koštanih tumora je agresivno jer se najpre primaju predoperativne hemioterapije.

- Prva hemio je nešto što je najstrašnije. Od tog citostatika mu je muka, zuji mu u glavi. Dođemo kući, a ne znamo baš kako i šta da radimo da mu bar malo bude bolje. Povezujemo se sa mamama čija su se deca lečila. E to razumevanje sa nekim potpuno nepoznatim a sa iskustvom dečjeg raka je neprocenjivo i dragoceno - kaže Dragana.

Ali bol u kolenu je nestala. Terapija je delovala. Onda je počela da opada kosa... Opširnije pročitajte na blic.rs