Od Dana republike ostao je samo „svinjokolj“ kao večiti spomen na praznik svih praznika i primenjeno bratsvo i jedinstvo, sabrano oko ojađenih svinjaca, torova i obora.
Nije ovo, rekoh, lament nad zajedničkom državom južnih Slovena, već podsećanje šta je bilo, a šta je od svega ostalo?! „Braća“ su se u međuvremenu dobrano zavadila, satrla koliko su mogla, jedinstva ima još samo u političkoj demagogiji, a države koje su nastale pobačajem SFRJ slave neke svoje nesrećne godišnjice, ne znajući ni jesu li pošle ni kuda su došle, uglavnom... Danas, bi se, dakle, pevalo svemoćnom maršalu, silnim ofanzivama, pisali školski sastavi na zadatu temu i šurili prasići. Sve je, podsećanja radi, počelo u Jajcu, tu se negde i završilo, da prostite...
Od radničke klase ostala je samo klasa, i to uglavnom socijalna, misao skoro svakog mladog i školovanog čoveka danas je kako da otadžbini „pomogne“ što dalje od nje, a od ravnopravnosti polova ostao je fakat da žene tovare kao muškarce, dok se muškarci uglavnom drže sudopere, čekajući eventualno poziv s biroa za zapošljavanje. Nema se, bre, ni za pošteni „svinjokolj“ - krmača padne za slobodu jedino ako se tri porodice utale za jednu. No rekoh, nije ovo lament, već samo podsećanje na praznik svih praznika! Sve je, rekoh, počelo u Jajcu, negde u „okolini“ se i završilo... Srećan Dan republike za kojom „niko“ ne žali, ali je svi pominju ko krsnu slavu! U nedostatku svinje, dobar je i parizer...
Komentari (1)