Dosta više sa teorijama zavere, državnim udarima, podrivanjem temelja države i ostalim bakračima - ne može više običan čovek da razluči šta je „Farma“, a šta svakodnevica?! Narod, gospodo, grca u bedi, doslovno! Nije to muka, nije prolazna teskoba - već beda, gola i sirova. Svakojaka!


Ne samo materijalna, već moralna, umna, nacionalna... Tonemo sve dublje dok se bavimo sve trivijalnijim stvarima! Naravno da se svakom potencijalnom opasnošću treba baviti, istorija nas je mnogo puta učila tome (mada smo slabo šta naučili), ali neka to rade službe i organi kadri za to, daleko od očiju javnosti i medijske pompe, jer, rekoh, ima muka i previše i bez ovog cirkusa u kojem živimo, iako je malo ko od nas želeo na predstavu!


Doveka možemo, izgleda, i u svemu biti razjedinjeni i dvoglasni! I kojim putem dalje, kojim putem brže, ko nam radi o glavi, a ko nam čini dobro? Ne bi ni to bilo tragično da je realno, da ima osnova, da vodi bilo čemu, ali ova šarada vodi samo daljem potonoću i onom imidžu Srbije od kojeg smo godinama pokušavali da uteknemo - neozbiljne države u kojoj se sve čini s nogu, u trku, od danas do sutra, po starom i oprobanom receptu - hleba i igara! Problem je što ima i previše igara, a hleba sve manje. To je ono o čemu treba voditi računa, jer život nije rijaliti u kojem će nas neko pojiti i hraniti samo da izigravamo budale! Izigravamo budale, a nit nas ko pita jesmo li gladni, žedni, goli i bosi, ili su afere i priključenija dovoljno zasitni?! Znate li onu: „Gladan je čovek sit svega“?! E pa, batalite gluposti onda!