Preživeli smo raspad države u kojoj smo se rodili, a koja je nastavila periodično da se raspada, tako da je bilo dana kada bismo zaspali u jednoj, a budili se u drugoj, a da nismo mrdnuli iz kreveta. Ratovi devedesetih, rušenje Miloševićevog režima, ubistvo premijera Zorana Đinđića 2003, vanredno stanje... Da li smo kolektivno zreli za psihijatrijski kauč zbog svih poruka koje smo primili od političara ili nam je ostalo još malo razuma?

Građani, ne verujte svemu što vidite!

Prof. dr Slavica Đukić Dejanović (SPS), psihijatar i direktorka Klinike za psihijatrijske bolesti “Dr Laza lazarević”, citira za “Alo!” Jasenjina: “Ko je ljubio, taj ne ljubi više. Izgorelog niko ne zapali”, odgovarajući na pitanje da li ponašanje političara može da utiče na mentalno zdravlje nacije. - Građani Srbije su toliko puta bili izloženi najrazličitijim traumatičnim, pre svega, događajima. Zato ne mislim da će ih neke skorije izjave koje nisu često prihvatljive za relaksirajući odnos u životu pojedinca dotaći baš zbog toga šta su sve prošli u poslednjim dekadama. Iskreno mislim da selektivnost u informacijama koje dobijamo iziskuje da čovek malo sam sebe podigne na viši nivo u svom funkcionisanju. A savet građanima je da filtriraju servirane vesti i da prosto zaključuju sami. Pravo da vam kažem, ja verujem u rezon našeg prosečnog čoveka, koji je na prilično viskom nivou. Naravno da nije prijatno kad čujete informaciju da nešto nije u redu kod komšije, a kamoli na nivou države, koja je kuća i dom svih nas. U principu, građani sami prosuđuju, imaju stavove i nepogrešive su njihove odluke i njihovu zaključci - navela je prof. dr Đukić Dejanović.


Prof. dr Milan Milić, načelnik odeljenja intenzivne nege Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“, kaže za „Alo!“ da nijedan racionalan čovek ne veruje više u sve te terminološke odrednice, pa i ove kojih smo se naslušali u poslednjih desetak dana.


- Takve poruke političara više ne mogu da dotaknu nekoga ko je racionalan. Oni emotivno nestabilni uvek će da poveruju u sve što im kažete. U situaciji kakva je bila ova poslednja, kada smo slušali o državnom udaru, destabilizaciji države i sličnim stvarima, nekome je mogla da se razvije paranoja, strah, a drugima stresna situacija. Moj posao je da pričam s ljudima koji imaju razne psihološke probleme i poslednja „politička tema“ nije dotakla nikoga. To pokazuje da je cela ta ideja da se podigne „alarm“ kod ljudi bila pogrešna. Mislim da je ostvaren kontraefekat jer ako je trebalo da razumemo da je država u opasnosti, to nismo uspeli zbog predimenzioniranosti svega što smo gledali i slušali - objašnjava prof. dr Milić.


Sociolog Ivan Živkov navodi da mi već odavno imamo posledice zbog ponašanja političara.


- One se ogledaju u nepostojanju vrednosnog sistema. Pre 30 ili 40 godina, imali smo neki sistem vrednosti. Znalo se šta ko radi, na koji način, da li je to ispravno, šta se učilo. To nam je sve izbrisano iz društva, a ništa novo nije uspostavljeno. Gubi se granica između stvarnog i izmišljenog. Mislim da državni funkcioneri ono što govore ne rade svesno i namerno, već da možda drugačije ne znaju. Kad ih gledam, imam osećaj da veruju u to što pričaju. S druge strane, građani su odavno navikli da je realnost različita na televiziji i na ulici.

Slušamo već 25 godina kako smo lepa zemlja - devedesetih smo imali najveći privredni rast, posle 2000. takođe, a isto slušamo i sada. Ovde imamo opštu reciklažu političkih lidera, tako da se iste ideje i ponašanje vrte ukrug. Nama treba kritička distanca - priča on.
Zoran Milivojević, psihoterapeut, kaže da potonji događaji nisu uticali na mentalno stanje nacije.


- Naši građani su oguglali na svašta. Istraumatizovani su u poslednjih 25 godina. Od devedesetih naovamo svašta smo preživeli. U poslednji događaj „državnog udara“ ljudi masovno nisu poverovali. Pre to gledaju kao političke igre. Očigledno je da vladajuća stranka ima probelem s rezultatima i da su zbog toga potrebni neki „momenti drame“. Pravi se kult ličnosti, što nije dobro! A Srbi su u više ciklusa bili očarani i razočarani. Srednje i starije generacije su već navikle na sve to, dok mlađi, koji tek počinju da prate šta se dešava, mogu da odreaguju. S druge strane, mi smo na trećem mestu po sumnjičavosti u svetu, tako da u sve takve vesti ne verujemo - zaključuje on.

GLAS NARODA

Baškin Beriša (32), nezaposlen:
- Nezaposlen sam. Prinuđen sam da prosim. Ne bih rekao da me je ovo što se dešavalo poslednjih dana uplašilo. U stvari, malo jeste, malo nije, zato što sve to nije bilo realno. Plaši me to što nemamo uslove za život.

Stevan Lazić (65), penzioner:
- Nisam poverovao ni u jednu reč. I daleko od toga da sam se uplašio zbog svih tih izraza - državni udar, destabilizacija zemlje, opasnost, kriminalci. Da vam kažem: ako odu Toma i Vučić, doći će neko drugi! Neće naša država da propadne.

Radomir Bajić (65), slikar:
- Sve je to bila jedna igranka i nebuloza. Vučiću ne može niko ništa! Narod ga voli, pokazao je i dokazao da je vredan svog položaja. Jeste da je ovaj njegov način i trud da nas izvuče iz krize malo bolan, ali on je svakako iskren političar. Da budem iskren, pa čak i da čujem da je nešto uradio, rekao bih: „Nema veze.“ Najviše ga poštujem od svih naših političara. Oni su ovim pokušali da vrate Srbiju na staro kako bi opet radili isto - bogatili se preko noći otimajući od države. Taj „državni udar“ je čista nameštaljka, nekome je odgovaralo da unese nemir među građane. Narod bi svakako sutra ustao da brani Vučića, a ne tu bagru. 

Mike Kalamperović (48), trgovac:
- Lično se nisam uplašio, ali jeste dosta unelo panike među ljude. Moji prijatelji su bili zabrinuti. Što je normalno. To je malo veća razmera. Proširilo se. Premijer je odigrao svoje. On je znao da neće biti ništa. To je neizvodljivo. Mi nismo ugroženi ni u čemu.

Marica Simić (60), nezaposlena:
- Ja sam iz Knina, a živim u Beogradu već 20 godina. Pratila sam sve što se dešavalo u proteklih desetak dana. Uopšte nisam u strahu. Verujem premijeru i potpuno sam sigurna da ovde niko nema probleme, kao što ih nisam imala ni ja tokom svih ovih godina. Ne verujem da bi iko mogao ovde da se oseća ugroženo da bi zbog toga izazivao neke nerede.

Eva Krištopik (67), penzionerka:
- Nisam poverovala u sve te priče koje sam čula. Mada, nisam ni gledala televizor. Bog dragi zna da li nam je pretio državni udar, o kome su svi pričali. Kako se političari ponašaju i kako mi to vidimo, oni bi trebalo sami da znaju. Najbolje nam je bilo dok se nismo mešali u celu tu politiku. Svi znaju ko je ko, a da vam kažem: „Najbolje nam je da ne znamo ništa! Jer šta nas čeka, to će nas i sačekati.“ 

Širenje panike utiče na ljude

Dr Sanda Rašković Ivić (DSS), psihijatar, navodi da smo mi nacija opterećena ubistvom premijera Zorana Đinđića i da dizanje bilo kakve panike u javnosti može da utiče na mentalno stanje, naročito starije populacije.

- Kod njih to može da izazove veliki strah, a kod mlađe i srednje generacije opštu nesigurnost i nelagodu, kao što je to bio ovaj poslednji slučaj „državnog udara“, za koji je i sam premijer rekao da ga nije bilo. Moj savet građanima je - zatvorite televizor i otvorite oči. Ako to ne može, onda nemojte verovati baš svemu što čujete i poslužite se starom narodnom poslovicom: „Nije važno šta se kaže, nego ko kaže“ - navela je ona.

 

Ne sme zbog naroda da se ignoriše opasnost
Aleksandra Janković, psiholog i bivša političarka, kaže za „Alo!“ da je potpuno neadekvatno bilo kakvo povlađivanje narodu da se ne bi uznemirio zbog nečega što se očigledno događa.

- U prethodnih desetak dana videli smo da postoji vrlo realna pretnja po bezbednost premijera i Vlade Srbije. Trebalo bi da svi razvijemo izvestan stepen odgovornosti za ono što se događa i to shvatimo na pravi način. Ne mislim da je bilo uznemiravanja javnosti. Naprotiv, mislim da bilo kakvo ignorisanje opasnosti može da nas dovede u situaciju da nam bude mnogo lošije. Kao psiholog zaista sam se uznemirila zato što sam smatrala da nekome ko na adekvatan način vodi ovu zemlju prosto ne sme ništa da se dogodi. I ako svako od nas bude radio tako da doprinese da premijerova aktivnost bude još bolja, onda je to dobro. Savet građanima je da moraju realno da pogledaju šta se događa i šta nam se sve događalo u prethodnom periodu, pogotovu šta smo sve preturili preko glava - navela je ona.