Postavlja se pitanje šta je ovaj čovek nekome toliko zgrešio kada ga je ubica overio pucajući mu dvaput u glavu. Poslednje krivično delo koje je Bjelanović napravio bilo je pre više od dve decenije.


Međutim, jasno je da ko je jednom ušao u taj mafijaški krug, iz njega se ne izvlači. Ubijeni se bavio trgovinom vozilma i, po svemu sudeći, nekome se grdno zamerio. Jedno je sigurno, praštanja nema kada je novac u pitanju. Mafijaško ubistvo koje se do sada moglo videti samo na filmu odigralo se pred očima Vladimirove devojke. Očigledno je da su ubice imale srca, pa su nju poštedile smrti dajući joj mogućnost da gleda kako joj umire dragi. Reklo bi se da je okrutnost jedino što odoleva zubu vremena.

 

Poslednjih meseci svedoci smo čestih surovih likvidacija i čini mi se da se ubice takmiče ko će više ispaliti metaka u ljudsko biće ne dajući mu nikakvu šansu da preživi. Na scenu nam se opet vraća ona ružna reč “overen” kao način završetka likvidacije.


Da li postoji ovozemaljska kazna za onoga ko je spreman da okonča nekome život na najsuroviji mogući način. Naravno da ne. Dobri advokati, primerno vladanje u zatvoru i nakon nekoliko godina jedan takav ubica ponovo stupa na mafijašku scenu Srbije. Pun okrutnosti koju je sam po sebi imao, ali koju je nadogradio u ćeliji. Zar nije za sve nas bolje da se manemo oružja i pravdu tražimo u sudu. Ma koliko god da traju postupci, nećemo nikome oduzeti muža, oca, sina...