Na turističkim prospektima koje je hrvatska odštampala na katolički Božić i Novu godinu, svi nazivi srpskih institucija u Dubrovniku  "prevedeni" su na hrvatski jezik i nisu obeleženi kao pravoslavni. Tako je hram u centru grada nazvan Crkva Svjetog blagovještenja, a crkva i groblje u Boninovu su ostali bez oznake da su srpski.

Srbi kao Šveđani

Zvanično, kao turisti u Dubrovniku je letos registvrovano 230 Srba iz Srbije. Mnogo više naših ljudi dolaze iz Boke kotorske na jedan dan kao neregistrovani turisti. Veliki broj Srba iz Švedske, Nemačke, austrije letuje u Dubrovniku ali se oni vode kao Švešani, Nemci i Austrijanci.

 

"Ne treba se čuditi falsifikovanju pravoslavnih i srpskih naziva, jer je u toko proces pohrvaćenja Srba u dubrovniku. Taj proces podrazumeva falsifikovanje srpske istorije grada, nepriznavanje ćirilice, ućutkivanje Srpske pravoslavne crkve i pretnje srpkim žiteljima ovog grada", kaže Dragan Drakulić, vernik Crkve Svetog blagoveštenja.

Na pitanje koliko danas ima Srba, nije znao precizan odgovor...

"Zvanično nas po popisu ima svega 1.164, a nezvanično 3.000. Ljudi žive u strahu od ustaša i boje se da se izjašnjavaju kao Srbi. Zato nas je i kao vernika u ovom hramu sve manje, a na Srpskom groblju sve više", objašnjava Drakulić.

Srbi u Dubrovniku i njegovom hercegovačkom zaleđu činili su većinu u srednjem veku. Po popisu austrijskih vlasti iz 1890. godine od 9.713 stanovnika Dubrovnika 5.283 građana navelo je da govori srpskim jezikom, dok nije bilo nijednog građanina koji govori hrvatskim.