Prinčevi su opasni zato što misle da im plava krv omogućava da rade šta hoće, bez ikakvih posledica, a vlade zato što takvo razmišljanje podržavaju jer i same postupaju isto.

Tom makijavelizmu nisu naravno odoleli ni naši prinčevi i vlada, te se bahate preko svake mere.

Vlada tako godišnje kraljevskoj porodici prosledi 34 miliona dinara iz državne kase kako bi imali za održavanje dvorskog kompleksa jer, jelte, gde ide da se princ uhvati za sopstveni džep i plati sopstvene troškove?!

A princ ko princ, radije se švrćka po inostranstvu (gde je, usput, duže i živeo nego u sopstvenoj zemlji) i kupuje skupocene krpice nego da plaća, zaboga, račune za komunalne usluge. Mogla bi, na kraju krajeva, da mu padne kruna s glave.

Oni pak koji nemaju plavu krv, a ni tu čast da im Vlada Srbije dotira kućni budžet, plaćaju račune za komunalne usluge iako im država ne daje novac čak i onda kada je dužna da to uradi (recimo da im isplati penziju koju su zaradili). U suprotnom, za račun državnih preduzeća privatni izvršitelji u rekordnom roku blokiraju primanja koja najčešće ne prelaze dvadesetak hiljada dinara, ionako nedovoljnih za život dostojan čoveka.

No, obična krv nikada i nije mogla da se poredi s plavom. Jer, tu količinu beskrupuloznosti, nemorala, sebičnosti i bahatosti teško da običan čovek može da dostigne. S tim ipak treba da se rodi.