Međutim, koliko je uvođenje zabrane bilo tek šmira, toliko je i ukidanje jednaka šminka jer suštinski se ništa promenilo nije!


O čemu govorim? O tome da se sistemski ništa ne čini, već se to uvek radi stihijski.
Klinci su nam sve pijaniji, 80 odsto saobraćajnih nesreća izazvano je jer je neka budala umislila da bolje vozi pijana nego trezna, masa zločina počinjena je posle iskapa flaše, tako da je najmanji problem hoće li se, kad i kome prodavati alkohol.


Suština je što polako, ali sigurno postaje alternativa svakodnevici koja baš, kao u onoj Balaševićevoj: „Jer ja pijan lakše život odrobijam“, nekako ima „perspektivu“ tek kad se pogleda kroz dno flaše...


Rekoh, sama odluka o zabrani točenja alkohola je prvobitno bila glupa i neučinkovita, ali dajte sad, kad ste je ukinuli, učinite, gospodo, nešto da se dragstori i trafike ne pretvore u večernja posela, osim ako namera nije da se nacija drži dobrano pjanom kako ne bi čula krčanje praznih želudaca i obećanja?!


Divan je život bez stega i nepotrebnih zabrana, ali, ponavljam, aferim za ukidanje zabrane ukoliko nije tek kozmetička odluka na radost širokih narodnih masa pred novogodišnje praznike?!
U suprotnom - efekat je isti kao da ja pazarim šampon protiv peruti ako ne i gori...