Humanost u nama probudila je hraniteljka iz Surčina, tugu - nesrećna ljubav dvoje mališana, hrabrost - ljubav koja ruši granice, bes i sažaljenje - poruka jednog deteta... Svaka od njih izazvala je drugačiju emociju, ali nas nijedna nije ostavila ravnodušnim.

Ljubav ruši sve granice
Da za ljubav ne postoje granice, ali bukvalno rečeno, pokazao je sada već bračni par Novaković. Miodrag (25) iz Osijeka i Sanela (25) iz Novog Sada imali su zakazano venčanje 3. oktobra, baš u periodu kada je Hrvatska zbog migranata zatvorila granice sa Srbijom. Nestrpljivi mladoženja ostavio je poruku na zvaničnoj Fejsbuk stranici Vlade Republike Hrvatske u kojoj je naglasio da će sa svatovima proći granični prelaz Erdut „otvorili ga ili ne“. Na sreću, sve se dobro završilo i njih dvoje sada uživaju u bračnom životu.

 

Bolest ih spojila, a smrt razdvojila
Anastasija (10) i Filip (11) ležali su u bolničkim krevetima jedno naspram drugog, na dečjem odeljenju za hematologiju Kliničkog centra u Nišu. I zaljubili su se, jako, jako da jače ne može. Nažalost, Anastasije više nema, sahranjena je 2014. godine u Vranju. Kada im je bilo najteže, spavali su zajedno, da jedno drugom čuvaju strah. Kad su bili odvojeni, pisali su pisma. Najlepša ljubavna pisma na svetu. Njihove uplakane majke raznosile su ih, kao poštari. Od jednog do drugog kreveta, između kojih je bio mali, uzani, bolnički prolaz, veliki kao okean...

Hraniteljka iz Surčina
Ružica Marković (56) ima troje dece, ali je u svoj dom dovela i preko 20 mališana iz centra za socijalni rad. Hraniteljstvom se bavi 30 godina i većina te dece je uz nju i njenog supruga prohodala, progovorila i danas stastala u zrele, odrasle osobe.
- Dajemo sve od sebe da, dok su kod nas, vaspitamo tu decu, othranimo ih i izvedemo na pravi put. Kada dođu kod vas i ugledate ih onako preplašene, prirodni instikt vam je da ih zagrlite. Onda gledate kako vam se raduju, šire ruke i trče u zagrljaj. Mnogi su uz mene prohodali, počeli da pričaju... Kad idete na roditeljske sastanke, vodite ih kod lekara i gledate kako rastu, ne možete da ih ne zavolite kao svoju decu. Za svako od te dece bih poslednju koru hleba dala.

 

Čovek slomljenog srca
Milija Stojanović (74) iz blačkog sela Drešnica veći deo svog života proveo je u šumi na obroncima Kopaonika, u neuslovnoj kućici koju je napravio na drvetu. Potpuno sam, daleko od očiju javnosti, Milija pati zbog neuzvraćene ljubavi iz Skoplja, gde je nekada davno radio. Njegova supruga Packana Gerovska ga je posle samo godinu dana braka napustila i on se nakon toga razočaran vratio u selo Drešnica.

Najbolja učiteljica
Učiteljica Emina Čokić putovala je svakoga dana iz Prijepolja na posao u 40 kilometara udaljenu četvororazrednu školu u Gornjim Stranjanima, u kojoj je Goran Avramović tada bio jedini đak. Eminin radni dan počinjao je tačno u šest ujutru, kada je svojim četvrt veka starim „golfom“ polazila na put pun neizvesnosti. Nekada su sa njom iz Prijepolja polazili suprug ili majka, jer kada sneg zaveje poslednjih desetak kilometara kroz planinske vrleti, dešavalo se da joj se auto zaglavi u smetove, pa je morala pešice do škole. Zato su je po snežnim danima, da ne bi mnogo pešačila, na pola puta obično čekali Goranov otac i on.

„Ljubav je kada mama voli tatu, a on je tuče“

Na žutom papiriću u obliku srca jedno hrabro dete opisalo je šta za njega znači ljubav: „Kada mama voli tatu, a on je tuče!“ Poruka je nastala nakon sedmodnevnog oporavka dece iz socijalno ugroženih porodica, na koji ih je poslao Crveni krst. Ova poruka bila je pokretač Crvenom krstu Beograda da organizuje novu izložbu dečjih crteža pod nazivom „Pokažimo im šta znači ljubav!“, radi prikupljanja novca za letnji odmor (oporavak) ove dece.