Kosovske vlasti zadale su nov, nizak udarac donoseći uredbu po kojoj je upotreba pirotehničkih sredstava dozvoljena samo do drugog januara, dakle ne i za pravoslavni Božić i Srpsku novu godinu, ali jeste za doček Nove godine i katoličkog Božića. Po ko zna koji put diskriminišući srpsku zajednicu na Kosovu.

Osim što na Zadušnice, pomene i obeležavanje godišnjica smrti svojih najmilijih Srbi u enklavama odlaze pod pratnjom policijskih snaga, jer drugačije ne mogu, sada im je uskraćeno pravo da i najveći hrišćanski praznik proslave onako kako ga ceo svet proslavlja. I nije ni najvažniji taj vatromet. Bojim se goreg scenarija, kao kada je prošlog Božića grupa Albanaca sprečila raseljene Srbe iz Đakovice da zapale badnjak na ovaj sveti dan.

Pa kad su nam palili crkve i manastire, lomili krstove, uništavali ikone i nadgrobne spomenike, s oproštenjem pišali po našim svetinjama, a onda te iste bogomolje, tako popišane, besramno svojatali ne bi li ušli u Unesko, jer svoje nemaju, zar vas više od njih išta čudi. Mene iskreno ne. Brinem šta je sledeće, da nam zabrane da se krstimo možda!

Da ironije bude veća, visoka predstavnica EU Federika Mogerini je govoreći o dostignućima u prethodnoj godini među najvećima uvrstila i sporazume između Beograda i Prištine. Istina je da su sporazumi iz interesa jedno, a da je realnost kosovskih Srba potpuno drugačija.