Badnje veče ratne 1942. godine Srbi i Jevreji iz Tuzle i okoline, ali i njihovi potomci, i danas pamte. I sa velikom zahvalnošću sećaju se čoveka koji im je spasio živote. Sećaju se tuzlanskog muftije, Šefketa el Kurta.

Zahvaljujući ovom velikom čoveku, Srbi i Jevreji tog su dana izbegli pogrom.

Naime, tog dana, u ratnu zimu, ustaške vlasti u tuzli nameravale su da sruše Saborni hram Uspenja presvete Bogorodice. Ali plan se nije završavao na tome... Ustaše su želele i da započnu masovna ubistva lokalnih Srba i Jevreja.

Ali, za njihov plan saznao je predobri muftija.

I otišao je pravo kod - Nemaca!

Muftija Šefjet efendija Kurt, bio je direktan prema komandantu nemačkih kupacionih snaga, potpukovniku Vistu. I zapretio mu je! Nemačkom komandantu!

Muftija je Vistu bez uvijanje rekao da će, ukoliko ustaše krenu na njihove komšije i prijatelje Srbe i Jevreje, većina njih da se odmetne u planine, u otpor.

Suočen s velikim problemom, potpukovnik Vist je po celj Tuzli istakao proglas na kojem je nedvosmisleno pisalo da "niko nikoga ne sme da zlostavlja, oduzima i ruši tuđu imovinu i dira živalj koji slavi".

Srbi i Jevreji iz Tuzle preživeli su Drugi svetski rat i dočekali slobodu.

Plemeniti efendija preminuo je 21. juna 1963, 18 godina nakon završetka rata.

Iako su u međuvremenu stasale nove generacije, njegov plemeniti gest nije bio zaboravljen.

štaviše...

Na sahrani plemenitog efendije okupilo se desetak hiljada Tuzlaka i ljudi iz okolnih sela. Došli su da isprate na počinak velikog čoveka. Čoveka koji ih je spasio smrti.

Dirljiv govorna đenazi, odnosno sahrani, održao je prota Đorđe Jovanović. Prota je tražio i da bude jedan od onih koji će efendijino telo položiti u grob.


Ime plemenitpg efendije danas nosi jedna ulica u Tuzli. A potomci onih koji mu duguju živote jer je spasio njihove pretke i dalje ga se sećaju.

Slava ti, efendijo!