Polazi mu za rukom da već mesecima izbegava ćeliju na sve moguće načine jer mu naši zakoni to dozvoljavaju. Jednog dana se smeška pred kamerama prilikom proglašenja pobednika “Farme”, zatim preti ubistvima ljudima koji ga ne vole, a drugog dana pada u bolnički krevet i pozira sa zavojima oko glave. Reklo bi se da je kukavica koja ne sme da se suoči sa onim što mu sleduje.


Kako bilo bilo, on je Božić dočekao u krugu porodice, dok je žena koja mužu nije platila alimentaciju u ćeliji požarevačkog zatvora, i to po drugi put, jer čim odsluži jednu kaznu, druga je stiže. Nema novca ni za advokata ni za muža, koji ne razmišlja gde je majka njegove dece i da li joj je zaista mesto u zatvoru.


Zašto smo dozvolili da para vrti gde burgija neće? Da li će tužilaštvo i dalje ćutati na Kristijanove priče o ubistvima i pljačkama? Da li ćemo svi zajedno poverovati da je sve to šou? Ne bih želela da neko potcenjuje moje znanje, ali i većine ljudi u Srbiji.


Želim da nam ova nova godina donese mnogo više ljudi koji će svoj posao obavljati u skladu sa zakonom. Da zakon važi za sve, od čoveka sa sela, do ministra. Da svi oni kojima je tamo mesto završe u zatvoru, bez obzira na to da li su javne ličnosti ili ne. Dobar sistem će našu decu učiti pravim vrednostima. Želim da što ređe čujem na ulici: “Hoću da odem iz Srbije jer ovde ništa ne funkcioniše.” Hajde, za početak, da svako dobro radi svoj posao.