U tom nacrtu eutanazija je definisana kao „pravo fizičkog lica na saglasni, dobrovoljni i dostojanstveni prekid života, koji se može izuzetno ostvariti ako se ispune propisani humani, psiho-socijalni i medicinski uslovi“. Eutanazija će biti moguća, prema istim izvorima, ukoliko se bude sprovodila u izuzetnim slučajevima i uz saglasnost osobe za dobrovoljni prekid života ili uz pristanak njene najuže porodice. Zloupotreba bi bila krivično delo jer se sada u Srbiji cela ta priča smatra ubistvom.


Dr Vladimir Kovčin, naš najpoznatiji onkolog koji svakodnevno u oči gleda pacijente koji od raka umiru u najstrašnijim mukama, kaže za „Alo!“ da ne zna da li je za eutanaziju ili protiv nje.


- Gledajući pacijente u poslednjoj fazi bolesti, koji se muče iz dana u dan, a nema im pomoći, kao čovek bio bih za eutanaziju. S druge strane, kao lekar koji je učio da spasava život, leči bolest, položio Hiopokratovu zakletvu, protiv sam. Dokle god postoji nada, vredi se boriti za svaki život jer nijedan ne zaslužuje da bude odbačen. Ima situacija kod pacijenata kada su im muke velike, bol neizdrživ i tada bi mu trebalo omogućiti da odluči šta će sa svojim životom. Ne znam šta da vam kažem. U velikoj sam dilemi - iskren je taj stručnjak.


Hajrija Mujić Zorić, pravnica koja se bavi medicinskim pravom i naučna savetnica Instituta društvenih nauka, kaže za „Alo!“ da je pre za takozvanu pasivnu nego „aktivnu“ eutanaziju.


- Odredba koju predlaže građanski zakonik je široka, meni nejasna i ne bih se sa svim tim složila. Podržavam „pasivnu“ eutanaziju kada se nečinjenjem i nelečenjem bolesti dovodi do smrti, a ne aktivnu, kada se pacijentu direktno izaziva smrt davanjem letalne doze leka. Praksa je da je u većini zemalja u svetu prihvaćena ta „pasivna“ eutanazija. Kada pacijent umire, nema mu pomoći, u teškim je mukama, „pasivna“ eutanazija bila bi davanje samo lekova za bol, a ne lečenje bolesti. Pre usvajanja građanskog zakonika, trebalo bi da se konsulutuju sve relevantne strane - objasnila je ona.

 

Pola Evrope dozvoljava neki vid eutanazije

Belgija je prva uvela eutanaziju pre 14 godina. Ona je dozvoljena u Holandiji, Francuskoj, ali „pasivna“, kada se prekida terapija pacijentu. U Luksemburgu je eutanazija dozvoljena od 2009. godine, ali je zabranjena za maloletnike, dok je u Švajcarskoj na snazi direktna eutanazija, što znači da lekar može pacijentu da odredi smrtonosnu dozu nekog leka, ali taj lek pacijent mora sam da uzme. Takođe, eutanazija je dozvoljena i u Norveškoj, Danskoj, Nemačkoj, slično je i u Austriji.