- Kolika je odgovornost stati na čelo zoo-vrta posle jednog Vuka Bojovića?
- Velika, zaista. Vuk je ovde bio punih 28 godina i nekako, kada se pomene zoo-vrt, prvo se pomisli na njega. Teško je jer nam je u amanet ostavio ogromno nasleđe, dosta važnih i velikih stvari je uradio za vrt, ali se nadam da ću i ja biti na visini zadatka.


- Vrt je mesecima zvanično bio bez direktora, koliko je taj period uticao na njegovo funkionisanje?
- Nije gotovo uopšte uticao, mi smo ovde uigran tim koji radi godinama, ja sam, recimo, ovde punih pet godina, čim je prethodni direktor podneo ostavku, ja sam postao izvršni direktor. Iako zvanično bez direktora, mi smo normalno funkcionisali i radili, čak uvodili i neke inovacije, dakle, nije se sve svodilo samo na otaljavanje posla.

 

Majmune ne puštamo napolje

- Kako životinje reaguju na zimu i minus?

- Definitivno najviše uživaju foke zbog hladne vode. Ali i sve ostale su se uglavnom adaptirale i navikle na hladnoću, i lavovi izlaze, kao i slon, žirafa, kamila... Zatvaraju se samo egzotične ptice i reptili, oni ne podnose nisku temperaturu. Majmune, doduše, ne puštamo, jer veterinari kažu da ne sme kad je manje od 18 stepeni, a mi njihove savete uvek slušamo.

- Nedavno se pojavilo u medijima da su stranci bili zgroženi uslovima koje su zatekli kada su posetili zoo-vrt i naveli su da životinje žive u neadekvatnim uslovima i mnogo pate?
-To je loša priča koja je krenula od jednog Fejsbuk statusa i pokrenula lavinu komentara. Stranci su, inače, malo zahtevnija kategorija posetilaca jer su navikli na drugačije uslove u zoo-vrtovima koji su mnogo veći i prostraniji od našeg. Mi smo svesni da naš vrt nije savršen u svim segmentima, ali nema govora o nezadovoljstvu životinja, odnosno o neadekvatnim uslovima. Naše životinje se hrane bukvalno kao i ljudi, jedu vrhunsko meso, imaju zdravstvenu zaštitu i negu i nema mesta takvim pričama.


- Jesu li vas pogodile takve priče?
- Nisu me pogodile te priče, ali ne volim što se njima nipodaštava rad svih 40 ljudi koji ovde rade 365 dana godišnje, hrane, doje, ručno odgajaju životinje, čiste kaveze...


- Koliko posetilaca ima u zimskom periodu?
- Malo, mnogo manje nego leti, ali ove zime je bilo dosta stranaca.


- Kakvi su vaši planovi, da li planirate da menjate nešto unutar samog vrta? Da li će i kada vrt dobiti nove stanare? Da li će nam konačno stići dugoočekivani pingvini?
- Pingvini stižu, ali oni su veoma zaštićena vrsta i ne možete ih nabaviti dok ne nabavite objekat za njih, bazene i unutrašnji prostor. Mi smo pregovarali sa ljudima iz segedinskog zoo-vrta i dogovorili smo se da nam daju jednu porodicu, jer pingvini žive u jatima. Na nama je da završimo objekat, a to bi trebalo da bude najverovatnije u julu, na Petrovdan, kada proslavljamo rođendan vrta. Takođe, uskoro nam dolazi ženka južnoafričke foke, samo da završimo proceduru i stiže nam na proleće. Stiže nam i još nekoliko životinja, ali za sada ne bih da otkrivam detalje. Planiramo da sredimo prostore za vukove, da ga proširimo, jer najveći broj pritužbi dobijamo u vezi s tim. Voleo bih da dovedem hijene, iako su na lošem glasu da su gadne životinje, fenomenalno izgledaju.


- Vi ste diplomirani ekonomista, otkud ljubav prema životinjama?
- Ja sam došao u vrt pre pet godina da radim na čisto ekonomskim poslovima, slučajno se desilo. To nije bio moj cilj, radio sam u finansijskoj službi, javne nabavke. Samo se otvorilo, u međuvremenu sam sve ovo mnogo zavoleo i poželeo sam da ostanem. Tada nisam mogao ni da pretpostavim da ću tako brzo doći na čelo.


- Svakodnevno mnogo vremena provodite u vrtu družeći se sa životinjama, da li postoji neka koja vam je posebno draga?
- Ima, drag mi je sibirski tigar, ali je dosta opasan i nije toliko pristupačan. Posebno volim i kubanske krokodile jer sam ih zajedno sa našim vozačima lično doneo iz Amsterdama.

 

Lavove othranili na flašicu

- Zajedno sa zaposlenima ste bukvalno othranili dva novorođenčeta belih lavova, kako oni napreduju?

- Majka ih je odbacila odmah po rođenju. Odgajili su ih zaposleni, hranili smo ih specijalnim mlekom na flašicu i vrlo lepo napreduju, dosta su porasli. Sada imaju četiri meseca, velike su maze i vole da se igraju s nama, ali će biti bezopasni samo dok ne napune godinu dana, onda već ne znam.