Ona je mrtva, a za njegov život se još bore. Drama se odigrala u centru Zaječara, u pekari ranjenog ubice i samoubice u pokušaju Marjana Duljaja, a ubijena je njegova radnica Danijela Matijević, kojoj se sprema sahrana. Životom je platila zato što je Marjana tužila zbog otkaza koji joj je dao posle osam godina provedenih u njegovoj pekari. Dobila ga je na sudu, a presuda je Marjanu nalagala da joj isplati 100.000 dinara i vrati je na posao. I još jedan detalj. Ubica i žrtva mirno su razgovarali i dogovorili se da se presuda ispoštuje.

Potom je Marjan ustao, izvukao pištolj, uperio ga Danijeli u glavu i viknuo: „Sada ću ja da te vratim na posao!“. Epilog sam vam već opisala. Motiv tog zločina ostaće tajna sve dok Marjan ne bude bio u stanju da odgovori na pitanja policije. Jezivo, zar ne? Neće me iznenaditi da posle ove priče radnici i radnice u pekarama po Srbiji, a za njima i svi ostali, počnu sa strahom da odlaze na posao, plašeći se da im pomahnitali poslodavac ne prospe mozak ako ga pitaju, na primer, da im isplati zaostale zarade ili eventualno poveća platu.

Jer je slučaj Danijele i Marjana personifikacija ludila koje se kao virus širi u ovoj jadnoj Srbiji. Godina je 2016. Siromaštvo caruje na svakom koraku. Jelo u nečijem tanjiru sadržaj je tek „istraženog“ kontejenera, a posla da se zaradi za nešto bolje i ukusnije ni za lek. Dospeli smo dotle da radnici plaćaju životom kada pokušaju da ostvare svoja zakonska prava. Ako dosad nismo mislili u čemu smo se do guše zaglibili, krajnji je čas! Posle će, bojim se, biti kasno.