Primer najvećeg uspeha svakako je teniser Novak Đoković. Vara se svako ko je pomislio da je njegov put bio lak, da mu je bog dao dar, a da je sve ostalo došlo samo po sebi.


Već se mnogo pisalo i pričalo o tome kako su se njegovi roditelji mučili i danonoćno radili ne bi li imali za treninge, opremu, takmičenja... Međutim, iza njegovih leđa je na mečevima uvek sedeo neko od članova porodice. Kako god da se meč završio, a obično je bilo sa osmehom na licu, njega je potapšala očeva ili majčina ruka.


Nekoliko godina kasnije, Novak gazi sve pred sobom i postao je neprikosnoven. Njegovi mečevi su najgledaniji, a njegova loža najlepša jer je krasi uvek nasmejana supruga Jelena. Novakov najmlađi, ali svakako najvatreniji navijač je sin Stefan. Ovu svoju pobedu je teniski mag posvetio upravo svom nasledniku. Na ekranu je napisao da ga voli i time raznežio čitav svet.


U želji da bude neprikosnoven i onog trenutka kada dobije prinovu, želju je izrazio i Mari, koji za koji dan treba da dobije titulu oca. Da li će i njemu porodica biti jedan od motiva zbog kojih će težiti ka pobedi, ostaje da se vidi.


Kako bilo da bilo, posvetimo se deci, zbog dece se živi i deca nas jedino mogu nasmejati i raznežiti do suza. Neka se u nama ponovo probude prave porodične vrednosti. Kada porastu, neće se sećati da li nam je šef pokvario dan, pa smo zbog toga bili nervozni, ili je kuća u haosu, već koliko smo se igrali i posvetili njima. Mi ih pravimo ljudima, da bi jednog dana oni to preneli na svoju decu.