Na Svetog Nikolu obeležio je tačno 60 godina svešteničke službe. Decenije služenja Bogu učinile su da prođe eparhijom uzduž i popreko i upozna vernike. Iako je u vreme u kojem je pohađao Bogosloviju, posle Drugog svetskog rata, bilo teško učiti za sveštenika, otac Bora kaže da ga je vera uvek održvala.

- Potičem iz veoma pobožne porodice, otac je bio član Bogomoljačkog pokreta. Uveče bi čitao molitve i kadio kuću, a potom smo mi deca imali obavezu da čitamo Očenaš. Moj odlazak u Bogosloviju bio je u teškom vremenu, u doba Ozne. Tada je Bogosloviju pohađalo nas 60 đaka, što pokazuje da se vera u narodu još održavala, ali je sve više preovladavao strah za život. Sećam se da je sa nama bio i Cune Gojković, ali je on napustio školovanje. Ozna je vršila veliki pritisak na učenike, roditelje i profesore, mojim roditeljima oduzet je deo imovine samo zbog toga što sam upisao Bogosloviju. Od nas 60 u generaciji, završila su 34. Ja sam bio odličan đak, ništa mi nije bilo teško, jer sam veru poneo od kuće - priča otac Bora.

Vera i ideali sa kojima završite Bogosloviju, kaže, zauvek ostaju u čoveku, pa želite da je prenesete drugima, da ih poučite i prizovete u Crkvu.

- Ništa mi nije bilo lepše nego kada svoju veru i svoje znanje mogu da prenesem drugima, a to je za mene bilo vreme kada se osvećuje slavska vodica. Tada vas dobri domaćini prime ljubazno, sa iskrenim uvažavanjem, i tada propovedate i razgovarate s njima, a oni vas pažljivo slušaju. To su mi bili najlepši trenuci u službi, kao i u Svetom bogosluženju, kada vidim da ljudi dolaze u crkvu - kaže on.

Kako priča, sve ove godine se trudio koliko je mogao i umeo, ali vremenom su se ljudi nekako otuđili.
- Teško se vraćaju u crkvu. Sada ima drugih iskušenja koja ljude odvajaju od verskog života, to je neko savremeno vreme. Savetujem ljudima da čuvaju svoju veru, redovno posećuju crkvu i slušaju svoje sveštenike, a oni treba da se trude da propovedaju i svojim primerom vraćaju narod našoj pravoj tradicionalnoj veri – zaključuje otac Bora.