"Zakonom se utvrđuju plan i program saradnje koji imaju savetodavnu ulogu i obezbeđuju iskustvo i stručnost, a sačinjeni su interesu Srbije i u saradnji sa Srbijom", navodi Nikolić u tekstu za Novosti i ističe da se odlučio da na ovaj način predoči javnosti svoje stavove iz sledećih razloga.
"Ne zato što postoji potreba da se opravdam, već zato što postoje brojne maliciozne i netačne informacije i interpretacije Sporazuma, koje želim da demantujem činjenicama i uklonim nedoumice".
Nikolić takođe navodi da "Srbija stoji na čvrstim pozicijama vojne neutralnosti" i podseća da "ni jedan potez državnog vrha Republike Srbije, niti bilo koji propis, od 2012. godine, nije doveo u pitanje takvu poziciju. Saradnja u oblasti bezbednosti, odbrane i borbe protiv terorizma, uključuje brojne međunarodne i regionalne organizacije i incijative".
U tekstu predsednik Srbije dalje navodi:
"Zakon o potvrđivanju Sporazuma sa NATO nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. Zakon uspostavlja pravni okvir za saradnju, koja je otpočela jo 2006. godine, potpisivanjem SOFA sporazuma. Vlada Srbije i Crne Gore, a zatim i Vlada Republike Srbije, su pre deset godina ušle u proces saradnje sa organizacijom NATO, na dobrovoljnoj osnovi, i u nju su bila uključena sva nadležna ministarstva i institucije RS. Vlada Republike Srbije, koju su tada činile Demokratska stranka i Socijalistička partija Srbije, je 2011. godine donela odluku o započinjanju procesa izrade IPAP (Individualni akcioni plan partnerstva), čiji su prioriteti: podizanje političkog dijaloga, vojne i odbrambene saradnje, javne diplomatije, naučne saradnje, saradnje u vanrednim okolnostima, kao i zatiti poverljivih informacija. IPAP je usvojen 2014. godine. Pre nas su IPAP usvojile Gruzija, Azerbejdžan, Jermenija, Kazahstan, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora.
Rusija ima uspostavljen institucionalni stepen saradnje sa NATO u formi Saveta (NATO-Rušia Council), to je mnogo viši i razvijeniji oblik saradnje, kroz više od dvadeset radnih grupa i komiteta, a učestvovala je i u NATO misijama. Savet je trenutno suspendovan, a kao razlog su navedeni situacija na Krimu i, generalno, rusko postavljanje prema Ukrajini. Rusija je potpisala SOFA sporazum 2005. godine, a u Partnerstvu za mir je od 1994. godine.
Zakon o saradnji sa NATO daje pravni okvir koji omogućava Srbiji da koristi poverilačke fondove, kada se o njima dogovori sa NATO, kao i da uveća efikasnost logističke podrške i smanji naše trokove angažovanja u multinacionalnim operacijama, pod okriljem UN i EU, kao i budućeg angažovanja u borbenim grupama EU.
Srbija je inicirala osnivanje Poverilačkog fonda za delaboraciju i uništavanje viška ubojnih sredstava i unapređenje kapaciteta Tehničko remontnog Zavoda Kragujevac, novembra 2011. a isti je odobren od strane NATO sredinom 2013. godine. Tim fondom je predviđena ukupna donacija od 3,7 miliona evra za Zavod u Kragujevcu i to za nabavku odgovarajuće opreme i obuku. Nakon završetka projekta, novonabavljena oprema ostaće u Zavodu i on će biti osposobljen kao regionalni centar za uništavanje vika municije i opreme koja postoji u velikom obimu u regionu (oko 150.000 t). Velika Britanija je vodeća drava u implementaciji Projekta, a najveći donator za sada je SAD sa 500 hiljada evra. U projektu učestvuju kao donatori i partnerske zemlje, Švajcarska i Irska. Srbija učestvuje sa 450 hiljada evra, a očekuje se zarada od prodaje prerađenog materijala od oko 700 hiljada evra.
U okviru sporazuma je predviđeno uništavanje oko dve hiljade komada zastarele i neupotrebljive municije koja predstavlja balast i opasnost za stanovništvo. Tu municiju ne možemo ni da koristimo, niti da prodamo, a neuslovno se skladišti. Ona može da prouzrokuje nesreću sličnu onoj u Paraćinu. Da budem potpuno jasan. Niko nas ne primorava da uništimo tu municiju. Mi nemamo ni mogućnosti ni sredstva da to učinimo i to se čini isključivo u našem interesu i na naš zahtev. Remontni Zavod Kragujevac već radi na uništavanju viška municije, ali s obzirom na veliku količinu zastarele municije (oko 8 000 t) i na staru opremu i tehnologiju i visoke trokove, trebalo bi puno vremena, uz ogroman bezbednosni rizik.
NATO je podržao ovu inicijativu u cilju povećanja regionalne bezbednosti. Inače treba pomenuti da su sa NATO već realizovani slični poverilački fondovi: uništavanje 28.000 komada vikova malog i lakog naoruanja, u vrednosti od 375 hiljada evra, tokom 2003. godine. Zatim 2005. godine, kada su unitene zalihe protivpeadijskih mina, (oko 1,7 miliona evra). Projekat se realizovao dve godine i uspeno je okončan u maju 2007. godine, sa ukupno unitenih oko 1,4 miliona protivpeadijskih mina.
Što se tiče odredaba Zakona, koje regulitu diplomatski imunitet, on jeste predviđen za pripadnike NATO koji se sa naom dozvolom nalaze na teritoriji Srbije i tu vai princip reciprociteta, odnosno, pripadnici nae vojske takođe uivaju diplomatski imunitet u zemljama potpisnicama. Pravila o imunitetu su uspostavljena osnivanjem Vojne kancelarije NATO, 7. decembra 2006. godina, to je potpisao ministar odbrane Zoran Stanković.
Što se tiče odredaba o oslobađanju od plaćanja carine i poreskih dabina, na njih se takođe primenjuje princip reciprociteta ustanovljen Partnerstvom za mir. Predstavnici zemalja potpisnica Partnerstva za mir su oslobođeni dabina u zemlji u kojoj izvravaju određenu ugovorenu aktivnost.
Srbija veoma vešto nalazi balans u veoma kompleksnim međunarodnim političkim i bezbednosnim odnosima i smatram da podizanje tenzije u javnosti, oko dogovora koji se postiu u interesu nae zemlje, niukom slučaju ne doprinosi unutranjoj stabilnosti i tenji da se očuva bezbednost zemlje i bolji ivot svih građana. Naprotiv", zaključuje Nikolić.
Komentari (2)