"Zakonom se utvrđuju plan i program saradnje koji imaju savetodavnu ulogu i obezbeđuju iskustvo i stručnost, a sačinjeni su interesu Srbije i u saradnji sa Srbijom", navodi Nikolić u tekstu za Novosti i ističe da se odlučio da na ovaj način predoči javnosti svoje stavove iz sledećih razloga.

"Ne zato ššto postoji potreba da se opravdam, već zato ššto postoje brojne maliciozne i netačne informacije i interpretacije Sporazuma, koje žželim da demantujem činjenicama i uklonim nedoumice".

 

Nikolić takođe navodi da "Srbija stoji na čvrstim pozicijama vojne neutralnosti" i podseća da "ni jedan potez držžavnog vrha Republike Srbije, niti bilo koji propis, od 2012. godine, nije doveo u pitanje takvu poziciju. Saradnja u oblasti bezbednosti, odbrane i borbe protiv terorizma, uključuje brojne međunarodne i regionalne organizacije i incijative".

U tekstu predsednik Srbije dalje navodi:
"Zakon o potvrđivanju Sporazuma sa NATO nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. Zakon uspostavlja pravni okvir za saradnju, koja je otpočela još 2006. godine, potpisivanjem SOFA sporazuma. Vlada Srbije i Crne Gore, a zatim i Vlada Republike Srbije, su pre deset godina uššle u proces saradnje sa organizacijom NATO, na dobrovoljnoj osnovi, i u nju su bila uključena sva nadležžna ministarstva i institucije RS. Vlada Republike Srbije, koju su tada činile Demokratska stranka i Socijalistička partija Srbije, je 2011. godine donela odluku o započinjanju procesa izrade IPAP (Individualni akcioni plan partnerstva), čiji su prioriteti: podizanje političkog dijaloga, vojne i odbrambene saradnje, javne diplomatije, naučne saradnje, saradnje u vanrednim okolnostima, kao i zaštiti poverljivih informacija. IPAP je usvojen 2014. godine. Pre nas su IPAP usvojile Gruzija, Azerbejdžžan, Jermenija, Kazahstan, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora.

Rusija ima uspostavljen institucionalni stepen saradnje sa NATO u formi Saveta (NATO-Rušia Council), što je mnogo višši i razvijeniji oblik saradnje, kroz višše od dvadeset radnih grupa i komiteta, a učestvovala je i u NATO misijama. Savet je trenutno suspendovan, a kao razlog su navedeni situacija na Krimu i, generalno, rusko postavljanje prema Ukrajini. Rusija je potpisala SOFA sporazum 2005. godine, a u Partnerstvu za mir je od 1994. godine.

Zakon o saradnji sa NATO daje pravni okvir koji omogućava Srbiji da koristi poverilačke fondove, kada se o njima dogovori sa NATO, kao i da uveća efikasnost logističke podršške i smanji našše troškove angažovanja u multinacionalnim operacijama, pod okriljem UN i EU, kao i budućeg angažžovanja u borbenim grupama EU.

Srbija je inicirala osnivanje Poverilačkog fonda za delaboraciju i unišštavanje višška ubojnih sredstava i unapređenje kapaciteta Tehničko remontnog Zavoda Kragujevac, novembra 2011. a isti je odobren od strane NATO sredinom 2013. godine. Tim fondom je predviđena ukupna donacija od 3,7 miliona evra za Zavod u Kragujevcu i to za nabavku odgovarajuće opreme i obuku. Nakon završšetka projekta, novonabavljena oprema ostaće u Zavodu i on će biti osposobljen kao regionalni centar za unišštavanje viška municije i opreme koja postoji u velikom obimu u regionu (oko 150.000 t). Velika Britanija je vodeća država u implementaciji Projekta, a najveći donator za sada je SAD sa 500 hiljada evra. U projektu učestvuju kao donatori i partnerske zemlje, ŠŠvajcarska i Irska. Srbija učestvuje sa 450 hiljada evra, a očekuje se zarada od prodaje prerađenog materijala od oko 700 hiljada evra.

U okviru sporazuma je predviđeno unišštavanje oko dve hiljade komada zastarele i neupotrebljive municije koja predstavlja balast i opasnost za stanovnišštvo. Tu municiju ne možžemo ni da koristimo, niti da prodamo, a neuslovno se skladiššti. Ona možže da prouzrokuje nesreću sličnu onoj u Paraćinu. Da budem potpuno jasan. Niko nas ne primorava da unišštimo tu municiju. Mi nemamo ni mogućnosti ni sredstva da to učinimo i to se čini isključivo u naššem interesu i na našš zahtev. Remontni Zavod Kragujevac već radi na unišštavanju višška municije, ali s obzirom na veliku količinu zastarele municije (oko 8 000 t) i na staru opremu i tehnologiju i visoke troškove, trebalo bi puno vremena, uz ogroman bezbednosni rizik.

NATO je podržžao ovu inicijativu u cilju povećanja regionalne bezbednosti. Inače treba pomenuti da su sa NATO već realizovani slični poverilački fondovi: unišštavanje 28.000 komada viškova malog i lakog naoružanja, u vrednosti od 375 hiljada evra, tokom 2003. godine. Zatim 2005. godine, kada su uništene zalihe protivpešadijskih mina, (oko 1,7 miliona evra). Projekat se realizovao dve godine i uspešno je okončan u maju 2007. godine, sa ukupno uništenih oko 1,4 miliona protivpešadijskih mina.

Њto se tiče odredaba Zakona, koje regulištu diplomatski imunitet, on jeste predviđen za pripadnike NATO koji se sa našom dozvolom nalaze na teritoriji Srbije i tu važi princip reciprociteta, odnosno, pripadnici naše vojske takođe uživaju diplomatski imunitet u zemljama potpisnicama. Pravila o imunitetu su uspostavljena osnivanjem Vojne kancelarije NATO, 7. decembra 2006. godina, što je potpisao ministar odbrane Zoran Stanković.

Što se tiče odredaba o oslobađanju od plaćanja carine i poreskih dažbina, na njih se takođe primenjuje princip reciprociteta ustanovljen Partnerstvom za mir. Predstavnici zemalja potpisnica Partnerstva za mir su oslobođeni dažbina u zemlji u kojoj izvršavaju određenu ugovorenu aktivnost.

Srbija veoma veššto nalazi balans u veoma kompleksnim međunarodnim političkim i bezbednosnim odnosima i smatram da podizanje tenzije u javnosti, oko dogovora koji se postižu u interesu naše zemlje, niukom slučaju ne doprinosi unutrašnjoj stabilnosti i težnji da se očuva bezbednost zemlje i bolji život svih građana. Naprotiv", zaključuje Nikolić.