Finli Čurč (11) iz Birminghema godinama se borio sa rakom. Svestan da neće uspeti da pobedi tumor na mozgu, Finli je odlučio da se oprosti od svoje porodice i prijatelja, tako što će im napisati pismo u kom opisuje kako se oseća, da je umoran od borbe, i da je beskrajno zahvalan svojoj porodici što su bili tu uz njega.

Finlijevo pismo

Zašto ovo uopšte radim? Da bih objasnio svima kako se osećam.

Zovem se Finli Čurč. Volim svoje ime. Volim i čokoladu, volim i hranu.... Oduvek sam voleo hranu...

Često psujem sam sebe u mislima. Ponekad pomislim na najružnije reči i psovke kada počnu bolovi... Bol se oseća kao bol, ne znam kako da vam objasnim drugačije, osim da više ne mogu, i da mi je muka!

Dosta mi je ovakvog stanja, dosadno je i ne mogu više da se osećam ovako svakog dana. Umoran sam, osećam bolove u mišićima i smeta mi što sam debeo...

Dok ležim u krevetu, moja tetka Kler me propituje. Naravno, da je sa sobom donela nešto. Danas gledamo fotografije. Na njima su moja porodica i moji prijatelji. Obožavam te fotografije. Razmišljam kako bih mami sada tražio da mi "brzinski" donese jedan čaj.

Ne znam šta bih drugo rekao mojoj mami. Da mi je dosta svega. Da ne mogu više da prolazim kroz ovo. Volim te mama! Tako si luda, savršena, puna energije. Ti si mi pomogla da se izborim sa ovim, ti me kupaš, ti me hraniš. Ti me voliš! Ne mogu da ti opišem koliko te volim i koliko cenim svu tvoju pomoć. Ti si najbolja mama na svetu!

Ali, ja se malčice bojim, ali samo raka!

Tata, ti si mnogo osetljiviji od mame, ali i mnogo zreliji. Volim te beskrajno jer brineš o meni i velika si mi podrška, a i ne piješ toliko često kao mama...

Maka, tebi ću reći da si divan brat. Uvek si bio tu kada si hteo. Znam da ti je teško da me gledaš ovakvog, ali isto tako znam da mi želiš samo najbolje...

Volim te, iako su ljudi mislili da smo blizanci, mada sam ja dve godine stariji... Ali za to krivim mamu, jer nas je isto oblačila...

Tegan, stvarno znaš da budeš dosadna, ali te volim i sve ti praštam zato što si najslađa...

Riko, moj pas, on je najveće klupko dlaka. Ti si učinio moju porodicu boljom i popravio ono što sam mislio da se ne može popraviti...

Bolesti imam samo jedno da poručim "je*eš rak". Promenio mi je život i na bolje i na gore.

Prvo ću objasniti kako na bolje! Pa, kupili smo psa koji je zbližio moju porodicu i skupili smo nekoliko hiljada funti za decu koja imaju isti problem kao ja. Doživeo sam mnogo toga što sam mislio da nikada neću i video ljude ujedinjene. Toliko sam srećan što su ljudi pomogli...

Sada, one loše strane ove bolesti. To su lekovi, i činjenica da se osećam kao smeće. Plašim se da ću izgubiti bitku. Nadam se da neću, samo treba da se borim...

Kada porastem želim da postanem najbolji policajac kojeg je ovaj grad imao. I hoću da pomognem ljudima kako bi im se zahvalio na svemu što su do sada učinili...

Mali Finli preminuo je samo četiri dana nakon što je napisao ovo pismo. Njegova porodica odlučila je da ga objavi kako bi pružila podršku svima koji se bore protiv ove opake bolesti.