Amir je ostao bez ruku u očevoj pilani u državi Džamu i Kašmir kada je imao osam godina, nakon čega je njegov otac morao da proda pilanu kako bi sinu platio lečenje.

Hrabrog mladića nesreća nije sprečila da se školuje i nauči da igra kriket nogama, kao i da palicu drži između vrata i ramena. On je postao član državnog tima.

- Puno sam se mučio. Probao sam dosta tehnika u kriketu - otkriva Amir.

Kada je izgubio ruke, jedan nastavnik mu je rekao da ostane kod kuće i da edukacija nije za njega, ali ga to nije sprečilo da se obrazuje.

- Nikada nisam izgubio nadu. Nikada nisam prihvatio poraz. Uvek sam govorio sebi da ću nastaviti sa životom - naglasio je mladić.