Matejića su pripadnici terorističke OVK bukvalno izrešetali u selu Likošane u opštini Glogovac 28. februara, na kraju mu ispalivši jedan hitac u leđa u visini srca kako bi ga overili, ali je uspeo da preživi i bude spasen u akciji Specijalne antiterorističke jedinice. U invalidsku penziju otišao je tek krajem prošle godine, 18 godina posle ranjavanja, jer mu se zdravstveno stanje pogoršalo.

- Prvog dana organizovane oružane pobune na Kosmetu četvorica policajaca napadnuta su u selu Likošane, pa sam sa još trojicom kolega krenuo da im pomognem. Međutim, na ulazu u selo upali smo u zasedu u obliku potkovice. Teroristi su zapucali na nas sa svih strana, tako da su dvojica kolega ubijena na licu mesta, dok smo jedan policajac i ja ranjeni - seća se teških trenutaka Matejić, koji je u MUP-u proveo ukupno 22 godine.

On je bio izrešetan po celom telu, ali će najgore tek uslediti...

- Tri hica pogodila su me u stomak, bio sam ranjen u stopalo leve noge, desnu potkolenicu, ruku... Lice mi je bilo krvavo od slomljenog stakla. Prvo su došli do dvojice kolega, koji su odmah stradali, i pucali u njih da bi bili sigurni da su mrtvi. Onda su prišli do mene. Pravio sam se da sam mrtav. Jedan me je uhvatio za kosu i ispalio mi metak u leđa, pored kičme u visini srca kako bi me overili. Metak mi je uništio mišić, ali je izašao kroz rame, ne oštetivši srce. Mislili su da su me ubili. Čuo sam kako na albanskom govore: „Gotovi su.“ Ko zna šta bi bilo dalje da se nije pojavio helikopter sa Specijalnom antiterorističkom jedinicom, koji je spasao i mene i mog ranjenog kolegu - veli Matejić.

U bolnici je proveo tri i po meseca, a onda, na lični zahtev, vraćen je u policijski stroj. Do 2011. je radio u stanici u Svrljigu, a onda je prešao u Žandarmeriju.

- Nažalost, zdravstveno stanje mi se pogoršalo i morao sam da se penzionišem kao 100 odsto invalid krajem prošle godine. Kolege iz Nezavisnog policijskog sindikata Srbije priredile su mi oproštaj za odlazak u penziju, na čemu sam im veoma zahvalan - navodi Matejić.