S pozicije redovnog profesora na Katedri za tehnologiju konzervisanja i vrenja Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu tvrdi da generalno pijemo lošu rakiju. Istovremeno, objašnjava kako da procenimo njen kvalitet, šta da naručujemo u kafani i otkriva sve tajne srpske rakije.

Ovaj profesor kaže da se u Srbiji konzumiraju uglavnom voćne rakije veoma lošeg kvaliteta.

- U Srbiji se konzumiraju jaka alkoholna pića, uglavnom voćne rakije, veoma lošeg kvaliteta. Na skali od 0 do 10, rekao bih jedva 3,5. Nekada je u Srbiji, a tu mislim na period do 2010. godine, bilo oko 3.500 zvaničnih proizvođača, plus još toliko onih koji su spravljali pića na crno, a danas ih je ostalo svega oko 300.

Šta uglavnom dobijamo kada naručimo u kafani domaću rakiju ili je kupimo u prodavnici ili od nekog pojedinca?

- Ako se jako alkoholno piće naruči i konzumira u kafanama, restoranima, izuzimajući proverene, kafićima i na sličnim mestima, to su uglavnom pića lošeg kvaliteta, često i bez ikakvog kvaliteta, znači izrazito nekvalitetna. Ako se nabavljaju od proizvođača, treba imati i ovde, da tako kažem, vezu, odnosno preporuku stručne osobe, tehnologa ili profesora. Jedino tada ćete biti sigurni da konzumirate kvalitetno jako alkoholno piće, koje je i zdravstveno bezbedno, odnosno odrađena je kvantitativna hemijska analiza u zvaničnoj laboratoriji.

Kako da prepoznamo kakav je kvalitet rakije, postoji li način da to učinimo bez probanja?

- Kvalitetna voćna rakija treba da ima prirodan miris, a kasnije i aromu. Prvo se pogleda piće kroz čašu u visini očiju. Treba da je bistro. Kada se zavrti čaša treba da budu prisutne tzv. alkoholne suze po njenim unutrašnjim stranama. Treba razlikovati prirodni glicerin od dodatog glicerina. Glicerinske suze treba da budu guste, da se razvijaju iz filma i da se spuštaju odvojeno i pravolinijski, tj. da se ne ukrštaju. Zatim se pristupa mirisanju pića. Grkljan se blago zatvori kako bi se vazduh s mirisnim komponentama pića usmerio ispod sitaste kosti (centar nervnih nadražaja), duboko udahne i miriše u cugu 4-6 sekundi. To je miris pića. Zatim se uzme odgovarajući gutljaj, provalja 4-5 sekundi u olfaktornoj regiji i lagano proguta. To je aroma (miris plus ukus). Znači, dok je samo nos u igri, to je miris. Kada piće dođe u dodir s jezikom, tj. nervnim završecima za gorko, slatko, kiselo i slano, onda je to aroma pića. Dok se piće guta i neposredno posle toga, to je tzv. flejvor ili na srpskom ukusnost ili pitkost, rekao je Ninoslav Nikićević za Informer.rs