Brojkama neću da zamaram, mada su, jasno je, tragične. S druge strane, uspeva Vlada neke parametre i da snizi, pa su tako dosta opali životni standard, proizvodnja, vrednost dinara u odnosu na evro...

Uporedo s tim, logično, opada nam konstantno i broj stanovnika. Istovremeno, sve više mladih odlazi iz zemlje u neke druge, boljestojeće zemlje, dok oni koji ostaju imaju sve manje volje i, prvenstveno, uslova za proširenje porodice. Kako i da im raste libido, kad opadaju naknade porodiljama, povlastice na cenu vrtića za samohrane roditelje i svašta još nešto što bi trebalo da podrži roditeljstvo.

Nedavno je čak i država kao poslodavac uručila otkaze i prekinula porodiljsko bolovanje za osam mladih majki uz poruku: “Snađite se same.” Jer, zašto bi, zaboga, majci dvomesečne bebe bio problem da trči u potrazi za poslom? I zašto bi bilo nerealno očekivati da je neko oberučke dočeka kako bi joj istog momenta otvorio višemesečno bolovanje?

Opravdanje države je, naravno - nema novca. Nema ga za njih osam, kao što ga nema ni za subvencije poljoprivrednicima, za sisteme za navodnjavanje, za stratešku odbranu od poplava, za profesore i lekare. Istina, novca ima za nemačkog proizvođača mesa, za arapsku kompaniju koja je preuzela srpskog avio-prevoznika i onu koja nam gradi prestonicu na vodi. Možda da porodilje njima pošalju CV, postoji mogućnost da državna subvencija stranim investitorima obuhvata i porodiljsko...