Samo po ovom osnovu, EPS mesečno inkasira oko tri i po miliona evra, a snabdevači gasa, među kojima prednjači „Srbijagas“, oko milion i po evra.

Stanična usluga 170 dinara

Cena i namena skoro ista, ali stanična usluga, koju plaća putnik koji kupi kartu na šaleteru Beogradske autobuske stanice, i peronska karta nisu isto. Stanična usluga zavisi od relacije putovanja i iznosi od 110 do 170 dinara, dok je peronska karta 170 dinara. Nadležne u BAS-u smo zamolii da nam objasne razliku između peronske karte i stanične usluge, kao i da nam kažu šta ulazi u cenu ovih usluga, ali nismo dobili odgovor.

„Naknada po mestu isporuke“ na računu za gas korisnike mesečno košta 165,7 dinara. Za „troškove javnog snabdevača“, koje nam ispostavljaju na računu za struju, građani izdvajaju 125 dinara. Međutim, malo ko zna šta ova dva troška zapravo predstavljaju.

Sporne troškove snabdevačima gasa i EPS-u odobrili su Agencija za energetiku i Ministarstvo energetike, a na sajtu Agencije za energetiku piše da su u tarifne stavke „naknada po mestu isporuke“ i „troškovi javnog snabdevača“ uračunati troškovi koji nastaju u poslovanju sa kupcima kao što su troškovi zaključivanja ugovora, izrade računa, štampanja, slanja računa, ali i da se naknada plaća i u mesecima kada kupac nema potrošnju.

Goran Papović iz Nacionalne organizacije potrošača smatra da su ove stavke na računima za struju i gas protivzakonite jer se na taj način građanima ispostavlja i račun za izradu, štampanje i dostavu mesečnog obračuna na kućnu adresu, a tako nešto je prema Zakonu o zaštiti potrošača zabranjeno.

- U Zakonu o zaštiti potrošača jasno piše da je zabranjeno naplaćivanje izdavanja i slanja računa i opomena potrošaču radi naplate dospelih novčanih potraživanja - kaže Papović.

U Agenciji za energetiku, koja je i odobrila ove troškove, objasnili su nam da „naknada po mestu isporuke“ nije neki dodatni trošak na računu potrošača, a ako ne bi bio izdvojen, povećao bi se neki drugi tarifni element ili tarifa, a ukupni račun se ne bi smanjio.

- Ovaj trošak ne zavisi od utrošenog prirodnog gasa, predstavlja fiksnu komponentu u računu potrošača i ukoliko ga ne bi platili oni koji nemaju potrošnju u obračunskom periodu, za njih bi platili oni koji je imaju - obajasnili su u Agenciji.

Prema mišljenju Dejana Gavilovića iz Udruženja za zaštitu potrošača „Efektiva“ ovakvo obrazloženje je samo dokaz da je reč o fantomskom trošku koji građani plaćaju, a kojim se pojedini bogate.

Korisnici gasa osim „troškova javnog snabdevača“ na računima koje dobijaju svakog meseca imaju i stavku „naknada po mestu isporuke“, kojom se, kako kažu u Agenciji za energetiku, pokrivaju sopstveni opravdani troškovi poslovanja.

 

Banke: I za opomenu 300 dinara

U ovo vreme krize, ni banke ne biraju način kako da zarade. Naime, iako banke imaju pravo da šalju opomene građanima kako bi naplatile svoja potraživanja, Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga propisuje da banka može poslati ovakvu opomenu tek u „slučaju znatnog prekoračenja koje traje duže od jednog meseca“. Međutim, većina banaka u Srbiji šalje opomene posle samo sedam dana kašnjenja, a nisu retki ni slučajevi da banka, ukoliko korisnik duguje po dva osnova, recimo, po kreditnoj kartici i tekućem računu, šalje dve opomene, umesto jedne objedinjene, i da obe naplati. Troškovi opomene iznose od 200 do 300 dinara, u zavisnosti od banke. U Udruženju „Efektiva“ za “Alo!” kažu da bez obzira na to što je zakon na izvestan način ograničio banke, one pronalaze druge mogućnosti za zaradu.