Iako su se u više navrata tokom proteklih godina obraćali i Fondu i Ministarstvu zdravlja, ukazujući na brojne probleme sa kojima se svakodnevno sreću, nadležni ništa nisu preduzeli kako bi im omogućili lakši život. Naime, i pored toga što se na našem tržištu mogu naći kvalitetna pomagala, Fond je izradio pravilnik na osnovu kojeg korisnici mogu dobiti pomagala koja se godinama ne koriste ni u Evropi, a ni u zemljama u okruženju.

Ko je kriv za probleme invalida?

Nadležni u RFZO su nam rekli da standard kvaliteta za sanitetski i potrošni materijal propisuje Agencija za lekove i medicinska sredstva, dok u ALIMS-u kažu da propisivanje standarda nije u nadležnosti ALIMS-a, već da postoje zvanično prihvaćeni međunarodni standardi, kao i nacionalni standardi koji su usklađeni sa međunarodnim. - Za medicinska sredstva koja poseduju CE znak, Agencija prihvata evropske standarde, što predstavlja dokaz njihovog kvaliteta, bezbednosti i efikasnosti - kažu u ALIMS-u.

U izradi spornog pravilnika, koji korisnicima ne omogućava adekvatno zbrinjavanje, prema rečima nadležnih iz RFZO učestovavali su eminentni stručnjaci iz različitih grana medicine, ali su, kako nam u Fondu kažu, vršene i izmene na osnovu dostavljenih predloga udruženja osoba sa invaliditetom.

Međutim, Aleksandra Panović, predsednica Saveza distrofičara i nekadašnja članica saveta pri RFZO, rekla nam je da je ranije u izradu pravilnika bio uključen i savet od 12 članova osoba sa invaliditetom, ali je to telo, nažalost, ukinito 2013. godine.

- Osobe sa invaliditetom najbolje poznaju problematiku pomagala koja koriste i imaju sluha za potrebe krajnjih korisnika, pa je zato neophodno da bar jedan predstavnik iz ove grupe učestvuje u izradi pravilnika. Pravilnik nikada nije bio na javnoj raspravi, a to što nastaje u uskom krugu ljudi, van demokratske i skupštinske procedure, kao i loša rešenja koja su data u njemu, otvara prostor za manipulacije i zloupotrebe novca građana, koje nisu u interesu ni građana ni države – kaže za „Alo!“ Panovićeva.

Jedna od najčešćih primedbi osoba sa invaliditetom na pravilnik jesu u vezi sa pelenama za odrasle. Fond je odredio maksimalnu cenu od 40 dinara po komadu, a činjenica je da se po toj ceni ne može dobiti nijedna kvalitetna pelena. Takođe, svi pravilnici u državama iz okruženja kvalitet mere na osnovu standarda kakav i mi imamo, ali po tom pitanju Srbija primenjuje standard koji se već deceniju ne koristi u Evropi.

- Pelena koji se nudi za nisku cenu od 40 dinara ne vredi ništa jer korisnik ne može da se osloni na nju. Niti korisnici dobijaju ono šta im je potrebno, niti se pametno troše pare prikupljene od građana - kaže za „Alo!“ Jordan Ivanović, član Saveta za rad sa osobama sa invaliditetom gradonačelnika Niša, i dodaje ne treba štedeti nauštrb zdravlja i da treba poštovati standarde, bar zemalja iz okruženja.

Sa njim se slaže i Olgica Pljevačić, sekretar Udruženja obolelih od multiple skleroze grada Niša, koja u razgovoru za „Alo!“ kaže da korisnici pelena dobijaju 60 pelena mesečno, što im nije dovoljno čak ni kada se radi o kvalitetnijim pelenama, a kamoli o pelenama ovakvog kvaliteta.

- Nekvalitena pelena izaziva kako spoljne, tako i unutrašne infekcije i na osnovno oboljenje donosi čitav niz pratećih oboljenja. Osim toga, da biste dobili pelene, morate da dobijete potpis od tri lekara specijaliste, da idete na tri različita mesta, umesto da svi potpisi da budu objedinjeni na jednom mestu - napominje Olgica i dodaje da ovaj pravilnik predviđa da žene kojima su potrebne pelene idu kod urologa.

 

Jasmina pomaže saborcima

Jasmina Barać, koja je boluje od progresivne mišične distrofije, invalid je 100 odsto i radi u RFZO u Nišu, kaže da svakodnevno pokušava da pomaže svojim saborcima i da im olakša da se ispetljaju iz zamršenih procedura, informiše ih o svemu i nada se da će firma uskoro zaposliti nekoga ko će i njoj pomoći.

 

Nema kontrole

Pelene koje korisnici u Srbiji mogu dobiti na recept su uvezene iz Poljske i Danske. S obzirom na to da imaju oznaku CE, ne kontrolišu se, jer se podrazumeva da je kontrola izvršena u nekoj od insitucija akreditivanih od EU, pa se upis u registar vrši na osnovu odgovarajućih sertifikata i dokumenata kojima se dokazuje usaglašenost sa EU direktivama.