U tekstu pod naslovom "Istorija `humanitarnog ratovanja`: NATO vladavina terora, uništenje Jugoslavije", povodom 17 godina od početka NATO bombardovanja Jugoslavije 24. marta 1999. godine i invaziju vojnika Alijanse na Kosovo, navodi se da je taj rat bio "generalna proba" za naredne "humanitarne ratove", uključujući Avganistan (2001), Irak (2003), Libiju (2011), Siriju (2011) i Ukrajinu (2014).

Autor teksta Mišel Čosudovski navodi da je gorka ironija da je "takozvani Međunarodni krivični tribunal u Hagu kontrolisan upravo od onih koji su počinili masovne ratne zločine".

"SAD i NATO su pokrenuli rat u Jugoslaviji. Predsednik Slobodan Milošević optužen je za ratne zločine, a otrovan je u svojoj ćeliji u zatvoru pod pokroviteljstvom Tribunala", navodi se u tekstu.

Pišući o ratnim zločinima SAD i NATO autor ističe da su od juna 1999. godine NATO i misija UN na Kosovu (UNMIK) aktivno podržavali OVK, koja je počinila veliki broj ratnih zločina.

"Važno je da se shvati da su te zločine naredili aktuelni i bivši premijeri `Vlade` Kosova", navodi se u tekstu i dodaje da je od 1999. godine državni terorizam na Kosovu postao sastavni deo plana Alijanse.

"Aktuelna vlada predsednika Hašima Tačija, bivšeg komandant OVK, izdanak je ove vladavine terora. To nije vlada u uobičajenom značenju te reči. To je teroristička organizacija povezana sa organizovanim kriminalom. To je instrument strane okupacije", navodi se u tekstu.

U tekstu se citiraju reči Vilijama Roklera, bivšeg tužioca Nirnberškog tribunala za ratne zločine, koji je rekao da "napad 1999. godine predstavlja kršenje osnovnih postulata Povelje UN i drugih konvencija i sporazuma. Napad na Jugoslaviju predstavlja najdrskiju međunarodnu agresiju od napada nacista na Poljsku da se spreče `poljski zločini` nad Nemcima. SAD tu su odbacile međunarodni legalitet i pristojnost i krenule pravcem pobesnjelog sirovog imperijalizma. To je bio zločin protiv mira".

Autor podseća da postoje dokazi da je američka administracija zajedno sa svojim saveznicima odlučila da destabilizuje i uništi Jugoslaviju početkom osamdesetih godina prošlog veka.

Odluku da se Jugoslavija uništi i da se uspostavi više malih državica donela je Reganova administracija početkom osamdesetih godina prošlog veka.

U direktivi o odluci nacionalne bezbednosti pod nazivom "Američka politika prema Jugoslaviji" (NSDD 133) definiše se okvir spoljne politike za destabilizaciju modela tržišnog socijalizma Jugoslavije i uspostavljanje američke sfere uticaja u jugoistočnoj Evropi.

U tu svrhu, izveden je niz tajnih obaveštajnih akcija i operacija, koje se su sastojale u formiranju i podršci secesionističkih paravojnih grupacija, prvo u BiH, a kasnije na Kosovu.

Te tajne operacije izvedene su u kombinaciji sa destabilizacijom jugoslovenske ekonomije.

Jak ekonomski "lek" pod okriljem MMF-a i Svetske banke na kraju je doveo do propasti jugoslovenske industrijske baze, raspada radničke kooperative i osiromašenja populacije.

Autor podseća da je Jugoslavija tokom 60-tih godina prošlog veka imala godišnji bruto proizvod od 6,1 odsto, da je zdravstvo bilo besplatno, stopa pismenosti iznosila 91 odsto, a prosečan životni vek 72 godine.