Tragična sudbina tinejdžerke od utorka po podne potresa ovaj grad u Timočkoj Krajini, a u šoku i bunilu je i Marijin dečko S. V., koji sebi ne može da oprosti to što na vreme nije video njenu poslednju poruku, koju mu je poslala nekoliko trenutaka pre nego što je skočila...
- Neprestano gledam u poruku i ne mogu da verujem da je više nema - ponavlja S. V., koji se od Marije oprostio i tako što je od zajedničkih fotografija napravio kolaž, koji je postavio na svom Fejsbuk profilu, uz kratku poruku “Počivaj u miru, anđele 30.08.2002. – 05.04.2016.”

 

Spremala se za ekskurziju

Drugarice pričaju da je bila puna života, pravila planove, spremala se za ekskurziju, uplatila prvu ratu i da se nije žalila. - Bila je veoma zaljubljena, a roditelji ko roditelji protivili su se toj vezi. S druge strane, malo je popustila u školi, ali bez slabih ocena. Nikom nije jasno zašto se ubila - kažu oni.

 

Muk je zavladao i u porodici Belčić. Roditelji i uža rodbina nepomično sede i skrhano gledaju u sliku svoje miljenice Marije. Drhtavim glasom i suznih očiju deda Zaviša kaže da ništa nije ukazivalo na tragediju.

- Marija je večerala oko 23 i otišla na spavanje. Ujutru, oko dva sata, čuo sam da je ušla u kupatilo i izašla. Vodu nije pustila. Malo sam se začudio, ali sam se okrenuo na drugu stranu i nastavio da spavam. Ujutru, oko pola šest, moja žena Dragica je videla da na stepeništu nema Marijinih patika. Otišla je u sobu, videla da je nema i probudila stariju unuku Natašu. Kad su videli da je kapija otvorena, bilo im je jasno da je izašla na sporedni izlaz kako se njen izlazak ne bi primetio. Niko nije pomislio na najgore - govori deda Zaviša.

Baka Dragica, uz plač i jauk, kaže da će unukinu večnu kuću obilaziti svakog dana. Priča kako joj je sve pružila, kako ju je mazila, vodila svake godine u banju i da joj nije jasno zbog čega se odlučila na ovako nešto.

Slavka Bordejević, baba po majci, Mariju je poslednji put videla u nedelju kad su bili u Mihajlovcu. Bila je vesela, šetala je i igrala se sa psom u dvorištu. Lomeći prste priča da je Marija bila vedro dete i da je odisala optimizmom.

Ipak, da je u njoj tinjalo neko nezadovoljstvo govori i post koji je ostavila na Fejsbuku još krajem prošle godine.
- Možeš biti ubijena iznutra, ali si još uvek živa, što znači da ćeš preživeti... - napisala je tada Marija.

 

Neutešni otac: “Sve sam joj pružio...”

Otac Goran je na mestu gde je pronađeno Marijino telo zakačio umrlicu i zapalio sveću sa suprugom i ćerkom. I dalje mu nije jasan motiv samoubistva. - Nikada je nisam udario, nikada podigao ruku na nju. Sve sam joj pružio u životu. Najveća zabrana bila joj je oduzimanje mobilnog telefona i ništa više od toga. To bi trajalo dva-tri dana, a onda bi došla do mene, počela da se umiljava i ja bih popustio i vratio joj telefon...