Sram te bilo, državo! Sram vas bilo, gospodo političari!

Sanju Sabljov iz Pančeva je njen muž iskasapio, imala je 11 uboda. Da, dobro ste pročitali, 11 uboda. Na vratu još ima posekotinu dugu 15 centimetara. Ubadao ju je pred njihovom decom. Nije uspeo da joj zada konačni udarac, za to se pobrinula država. Taj čovek je pušten na slobodu. Da, da... Slobodno šeta ulicama Pančeva.

Za razliku od njega, Sanja i njihova deca su zatočenici u iznajmljenom stanu. Ona sa još svežim ranama od kasapljenja, deca sa traumama za čitav život.

Kako posle ovoga da pričamo o rodnoj ravnopravnosti? Koga mi to zavaravamo? Koliko Sanja krije ova država? Koliko je žena sličnih njoj zarobljeno u brakovima punim nasilja, koliko njih je spas našlo u sigurnim kućama?

Da li će iko čuti vapaj tih zlostavljanih žena?

Sve dok se žene, sudbine slične Sanjinoj, skrivaju po iznajmljenim stanovima i žive u strahu od bilo kakvog šuma, sve dok nam deca rastu u takvim brakovima, sve dok svi mi okrećemo glavu, sa „genijalnim“ opravdanjem da ne želimo da se mešamo u tuđe živote, sve do tada me zaista neće interesovati koliko žena ima na izbornim listama i visokim funkcijama, jer ponižene smo tamo gde najviše boli. A pomoći nema na vidiku...