Pouke te golgote i herojstva i dan danas žive i pokazuju kako se Srbija ko Feniks iz pepela podigla i obnovila, priča za „Alo!“ Ljubomir Saramandić, počasni konzul „Srpske kuće“ na Krfu.

Nizom komemoratvnih svečanosti danas je na tom ostrvu obeležena stogodišnjica od iskrcavanja 150.000 srpskih vojnika, u znak sećanja na oko 10.000 stradalih vojnika i civila.

- Posle stradanja u Albaniji, nezabeleženog u istoriji ratovanja, Srbi su se iskrcali početkom januara 1916. na Krf. U tom trenutku na ostrvu je bilo oko 100.000 Krfljana, čije su poštovanje naši vojnici brzo pridobili pre svega svojim časnim odnosom prema krfskoj imovini i krfskim ženama, što je pravi patriotizam. Prema izveštajima stranaca, za tri meseca, koliko je vremena većina vojnika provela na Krfu, nijedna grana masline nije slomljena. Za to kratko vreme, Srbi su ispoljili svoje najbolje osobine - disciplinu, marljivost, vitalnost i sposobnost za opstanak u teškim uslovima. Sve je organizovano i formirana je vlada u izgnanstvu. Pokazali su da kao Feniks umeju da se izdignu iz pepela, a to je nešto što moramo ceniti - kaže Saramandić za „Alo!“ i dodaje da su Srbi toliko snažan utisak ostavili na Krfu, da su neke srpske reči primili starosedeoci i one se i dan-danas koriste - hleb, dobro, glava, kuća, vrata...

U početku, srpski vojnici bili su sahranjivani u rakama na kamenitoj obali ostrva Vido, a ubrzo, jer više nije bilo moguće fizički iskopati toliki broj grobova, njihova tela su polagana u more između Vida i Krfa. Oko 5.400 umrlih vojnika spušteno je u more, plavu grobnicu, bez mogućnosti da budu sahranjeni, a broj preminulih na Krfu je oko 10.000.

Naš sagovornik kaže da se broj posetilaca u „Srpskoj kući“ na Krfu udesetostručio, a ove godine očekuje 30 do 40 hiljada ljudi, dok je sve veći broj mladih.

- Ipak, moram da ukažem na jedan trend koji mi jako teško pada, a to je da iz godine u godinu sve manji broj školskih ekskurzija dolazi da se pokloni svojim svetinjama ovde. Umesto toga, idu na druge, skupe destinacije, a ne dolaze da posete svoje korene... Mislim da je jako važno da mladi, posebno u godinama između 16 i 18 kada se formira identitet pojedinca, učvrste osećaj nacionalne pripadnosti, da vide stradanje i slavu svojih predaka, koji su kao njihovi vršnjaci golgotu prolazili bez hrane, na minus dvadeset stepeni - priča nam Saramandić. On apeluje na sve da shvate važnost jednog takvog hodočašća.

- Ovim putem apelujem na sve one koji utiču na sistematski odlazak mladih na te školske ekskurzije, da obrate pažnju i da posetu Krfu i Vidu uvrste u svoje planove... Citaraću jednu poruku iz knjige utisaka - svako ko se oseća Srbinom ili građaninom Srbije morao bi ovde da dođe ili će u sebi nositi veliku prazninu. Svi koji odu na ostrvo Vido i koji posete „Srpsku kuću“ shvatiće da su njihovi problemi bledi i ništavni, a dolaskom na ovo mesto tragedije doživeće pročišćenje i vratiće se u Srbiju promenjeni - objašnjava Saramandić.

On dodaje da je uz pomoć Vlade Srbije rekonstruisana „Srpska kuća“, ali i da veliku zahvalnost dugujemo Grcima Krfljanima, koji čuvaju naše spomenike kao deo svog nasleđa, jer je ovaj muzej zdanje van Srbije.