Redakciji "Dnevnog avaza" stiglo je pismo iz Kaznenopopravnog zavoda poluotvorenog tipa u Mostaru od pritvorenika M. T. (17), kojeg je 7. aprila Sud u Mostaru nepravosnažno osudio na devetogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubistva Đanija Balića (22), koje se desilo 19. decembra prošle godine u naselju Livač kod Mostara.

Balić je podlegao povredama nakon što ga je maloletnik nožem izbo u leđa.

Maloletnik je napisao pismo i obratio se javnosti kako bi izneo svoju stranu priče. S obzirom na to da se u ovom predmetu sudilo maloletnoj osobi, suđenje je, prema zakonu, bilo zatvoreno za javnost i medije, pa ni odbrana maloletnika zbog toga nije mogla iznositi informacije u javnost u vezi s ovim slučajem.

Članovi porodice Balić medijima su u više navrata izjavljivali kako je maloljetni M. T. ubio Đanija Balića nakon što ga je Balić upozorio da ne reketira i ne uzima novac od njegovog mlađeg brata i ostale dece u naselju.

„Kao prvo, želim da se izvinim familiji rahmetli Đanija Balića, kojima sam naneo bol, i uništio život njima i njihovom sinu za kojeg svaku večer molim da mu Allah podari Džennet, a njegovoj familiji sabur“, napisao je M. T., koji navodi kako nije istina da je počinio vršnjačko nasilje.

Naveo je i kako se mora osvrnuti na kobni dan, 19. decembar 2015., kada su se sastali on, njegov brat, B. P., B. Ć. i H. B. nakon pretnji, kako je naveo, upućenih njemu i njegovom bratu.

- Našli smo se na kobnom mestu, rešili nesuglasice, a zahvaljujući mom bratu, nije došlo do upotrebe sile ni s jedne strane do dolaska Đanija Balića, koji je bez ikakvog razloga i povoda nasrnuo na mog brata, počeo da ga davi i udara, na šta mu je moj brat govorio rečima: "Nema potrebe za ovim, deca su se izmirila i pružili ruku jedni drugima, to su dečija posla“. Na što se on oglušio i nastavio s upotrebom sile, kojoj je razlog verovatno alkohol u njegovoj krvi, kako je utvrdio veštak“, navodi u pismu M. T.

Nakon toga je, dodaje dalje u pismu, na njega je nasrnuo B. P., a onda se desio kobni trenutak: "Ja se tog trenutka ne sjećam, čemu je razlog moja bitno smanjenja uračunljivost, prema mišljenju dva vještaka (Abdulah Kučukalić i Omer Ćemalović). Razlog tome su i dugogodišnja maltretiranja meštana naselja, mojih vršnjaka i starijih, pa čak i sa strane oštećenog, koji me je u više navrata ponižavao. S obzirom na sve, opet nema opravdanja za ono što sam uradio ni sve ovo gore navedeno nije razlog za oduzimanje života kojeg niti sam dao, niti sam smeo oduzeti. Voleo bih da su tog dana mene pokopali, a ne njega. Tog dana jednim delom sam i ja umro.“

Nadalje, M. T. u svom pismu navodi kako su vršnjačko nasilje više puta nad njim počinili Balićev mlađi brat H. B. i njegovi prijatelji B. P., S. N., B. P. i mnogi drugi meštani tog naselja (njegovi vršnjaci). „Oni su me između 5. i 7. decembra 2015. godine brutalno pretukli na tom istom mestu gde se desilo ubistvo. Isti gore navedeni su na sudu lagali i davali netačne izjave, samim tim vršnjačko nasilje su činili nada mnom. Nisam im mogao uzimati reket pošto sam ja bio sam, a oni vazda u grupi. Tako da je netačno i neistina objava vezana za reket.“

Alisa Balić odgovara maloletniku koji je usmrtio njenog brata:

Hladnokrvni ubico, sanjaj mog gaziju i truhni u zatvoru

„Javljam se da bih uputila demanti na tvrdnje M. T., ubice moga brata. Kada sam dobila informaciju o navodima koje je pobrojao u svome pismu jedan dečak, hladnokrvni ubica i osoba sa smanjenom uračunljivošću, osetila sam moralnu potrebu da se obratim javnosti i da uputim objašnjenje i analizu celog slučaja, pošto sam jedina bila uključena u svaki segment i pratila sve vezano za ubicu, njegovu porodicu i situaciju u kojoj žive.

Odmah na početku vas molim da moj demanti objavite u celosti i da ne izvodite svoje zaključke, nego da pustite javnost da prosudi sama, na osnovu dokaza koje iznosim“, kazala je na početku svog reagovanja Alisa Balić, sestra ubijenog Đanija.

Ona pojašnjava da je Đani bio sportista od prvog razreda osnovne škole, ljubitelj lova i planinarenja i, kako kaže, dobra “duša osnovne, srednje škole i fakulteta”.

„Dženaza od 5.000 ljudi je to pokazala. Moja porodica i ja smo osobe neupitnog morala i ljubavi prema istini, što govore i reči podrške i naša prijateljstva i poznanstva tokom naših života. Mislim da je gnusno i osvrnuti se na reči nekoga čiju porodicu ćete upoznati nakon izučavanja porodične geneze ubistava, u odnosu na porodicu uglednog čoveka kakav je moj otac Nusret Balić. Drugo, želim da se osvrnem na pisanja za mog mlađeg brata. Dete koje pohađa prvi razred Medicinske škole, uzoran učenik i nadasve jako miran i pažljiv. Dete koje se ponaša mnogo pitomije od većine vršnjaka i koje se još uvijek igra, za razliku od njegovih vršnjaka koji nosaju nož i ubijaju ljude po naselju, a onda se pokušavaju ograditi putem medija jednim pismom“, navodi Alisa.

Nepuna četiri meseca od ubistva, Alisa navodi da je saznala i za neke događaje koje je počinio maloljetni M. T.: „Saznala sam za njegovo bacanje niz stepenice devojčice čije ime mi je poznato i čiji je otac rekao da će dati izjavu ako treba i da se očituje po tom pitanju. Saznala sam i za primere reketirenja po autobusu, o ulascima u objekte s rečima: „Daj meni, ja sam vođa mafije”. Opet kažem, ne pričam bez dokaza, nego sam se dobro potrudila i prikupila valjane dokaze, te molim dotičnog i njegovu braniteljicu da me ne prozivaju kroz medije i ne upućuju pisma pokajanja jer, ukoliko iznesem sve što znam i što još čekam da bude potvrđeno, mislim da će proći mnogo gore nego što je ova prvostepena presuda. Ja imam vremena i mene nije ubio M. T. On nije ubio moju volju da ga pravno progonim dok sam živa. Hvala Bogu imam mnogo materijala za to.“

Ona dodaje da pismo maloletnog pokajnika i izražavanje žaljenja zbog počinjenog čina nije ništa drugo do bacanje peska u oči i smejanje i sudstvu i zakonima i njenoj porodici.

„Dotični, kao ni njegov otac (koji je ponosno u sudu gledao sina ubicu), nijednim svojim gestom niti rečju nisu pokazali pokajanje, te je pokajanje pro forme uputila jedino braniteljica. Smešno je i nadasve jadno da se tek sada očituje, kada je saznao kolika je prvostepena presuda, pa želi uticati i obmanuti sve nas, da bude umanjena presuda. Reči „Da sam bar ja zakopan taj dan umesto Đanija“ su posebno smešne, jer da je on hteo da bude zakopan, na trening (na koji je bio pošao) ne bi poneo nož i ubio moga brata, nego bi naudio sam sebi. Kaže da je bio smanjene uračunljivosti, ali je znao da ne treba da naudi sebi ili svom bratu, nego je išao baš na moga“, ističe Balić.

Ona tvrdi da je M. T. ovim pismom pokazao koliko je, kako kaže, “jadan” i da je primoran da se hvata za slamku ne bi li oprao sebe i svoje ime:

„Ubice jednog heroja, ne spominji Allahovo ime, jer ti si ono što je prokleto upravo od Onoga na čije ime se pozivaš. I, opet ti poručujem, sanjaj mog gaziju onako kako ga ja sanjam - nasmejanog i najlepšeg na svetu, a ti truni u zatvoru i piši pisma pokajanja, u koja još samo može da poveruje tvoja porodica, jer si njihov proizvod i samo se vi možete razumeti, a javnost je upoznata sa svim, a i tužiteljka i sudnica koji su uradili izvrstan posao i koji neće dati da se izvučeš svojim igranjem sa sudom i pisanjem žalopojki po medijima. Ostat ćeš ti u zatvoru još dugo, nemoj da brineš, možda objaviš i knjigu.“