Spomen ploču ovom hrabrom i časnom čoveku otkrili su predsednik opštine Aleksandar Šapić i unuk Tome Buzova, u prisustvu supruge Koviljke Buzov, članova porodice i prijatelja.

"Najmanje što je Opština Novi Beograd mogla da uradi, da bi se odužila Tomi Buzovu, je bilo postavljanje ove spomen ploče. Kapetan Tomo Buzov zaslužuje mnogo više, jer čin koji je on napravio pre više od 20 godina je nešto što nije bio čest primer u tim nesrećnim godinama. Danas bi on verovatno bio ovde sa nama da nije pokušao da spreči nešto što se nije moglo sprečiti, i nastradao je sa tih 20 nesrećnih Bošnjaka. Podneli smo i inicijativu Gradu da se i jedna ulica nazove po njemu, i da se na druge načine obeleži njegov čin, što prevazilazi opštinu Novi Beograd", rekao je Šapić prilikom otkrivanja spomen ploče.

Ispred zgrade u kojoj je živeo okupio se veliki broj komšija, koji se još sećaju Buzova, saopšteno je iz Opštine Novi Beograd.

Vidno uzbuđena supruga Koviljka zahvalila je Šapiću što je ostvario ideju o obeležavanju humanog gesta njenog supruga.

"Mnogo mi znači ovaj događaj i zahvalna sam Aleksandru Šapiću, jer iako je ova priča stalno bila po novinama niko se nije setio da to uradi. Možda se i setio, ali niko nije uradio. Posebno mi znači što je ova ploča postavljena na ulazu u zgradu u kojoj živimo", rekla je Koviljka Buzov.

Tomo Buzovu bio je oficir JNA. U Beogradu je dočekao penziju. Imao je 63 godine, suprugu i sina, koji je bio na odsluženju vojnog roka u podgoričkom garnizonu.

Početkom 1993. godine, u jeku rata u Bosni, Toma Buzov, putujući iz Beograda prema Baru u posetu sinu u vojsci, zatekao se u vozu, iz koga je posle legitimisanja izvedeno 20 putnika bošnjačke nacionalnosti, koji su opljačkani, mučeni, ubijeni i bačeni u Drinu.

Tomo Buzov pokušao je da spreči izvođenje Bošnjaka iz voza i time je rizikovao sopstveni život, koji prethodno nije bio ugrožen. Zbog ovog čina i on je bio odveden iz voza, a njegovo telo nikad nije pronađeno.

Od februara 1993. životi porodica posvećeni su traganju.