Ne treba apsolutno nikoga da zanima ni to što u zagrljaju drži muškarca, niti koliko je dubok njihov odnos. No, ako je taj muškarac prestolonaslednik, pa makar prestola u državi koja odavno nije monarhija, onda je takvo ponašanje, makar javno, sporno. Jer, sama reč „princ“ znači „prvi građanin“, on se kao takav od malih nogu uči gospodskim manirima, a svi ostali da se, ako već nisu, prave da su gospoda dok su u njegovom društvu. Ipak, srpski princ se ne ponaša ni najmanje kao „prvi građanin“, već kao prva dvorska luda. Pritom se time diči i sve te svoje negospodske momente objavljuje lično na društvenim mrežama.

Istovremeno, „obični“ građani koji bi da posete kraljevski dvorac, onaj u kojem povremeno, kad svrati u Srbiju, obitava ovaj srpski princ, bivaju upozoreni, uz opomenu da će u slučaju da njihovo ponašanje bude na bilo koji način neprikladno, morati momentalno da napuste dvor. Ironično, nema šta.

Ne sumnjam, da se razumemo, da i mlađi članovi, recimo, britanske kraljevske porodice, u četiri zida takođe partijaju, i to još žešće i luđe nego ovaj naš princ. Ali upravo se o tome i radi, oni to čine iza zatvorenih vrata, dok su im u javnosti čak i osmesi uzdržani, a garderoba po strogim propisima. Pritom britanska prva porodica državi donosi novac, dok nas naša samo košta, i to svake godine 34 miliona dinara, što im se prosleđuje iz državnog budžeta. Srećom po princa, imaju Srbi mnogo daleko većih problema od njega, pa dok ih rešavaju na njega i ne stignu na pomisle.